unans67 blog

unans67
56, Novi Sad, Srbija

Gledam zeleno drveće
i ruže kao krv crvene
Gledam ih kako cvatu
za tebe i mene
i pomislim tada:
DIVAN LI JE OVAJ SVET!

Gledam azurna nebesa
i bele, najbelje oblake
blagosloveni beli dan
i tamnu noćcu svetu
i opet pomislim tada:
divan li je ovaj svet!

Prelepe dugine boje
tako čarobne na nebu
odražavaju se na licima
ljudi koji prolaze
vidim ljude kako se pozdravljaju
stiskom ruke

govoreći u stvari:
VOLIM TE

Slušam kako bebe plaču
gledam ih kako rastu
oni će naučiti mnogo više
no što ću ja ikada znati
i pomisliće tada:
DIVAN LI JE…


Ima li mesta za Biljanu?

Ovde je više nego što je ikad u jednog pesmi bilo LJUBAVI...
Ljubavi, ja te zovem i zovem...
Prizivam te...
Kao u pustinji kišu.
Predgovor:
Šašavo moje,
Ne znam šta da ti kazem za početak...
Nikad nisam znala Šta je najbolje reči kad se nešto počinje,, a da se time na neki način garantuje, da će to dobro ići i završiti se...

Nastavak u sledećem broju...


Četvrtak je bio.

I prošao.
Slagao je.
Naravno.
NIje važno.
Srce nije zaboravilo, ali razum jeste.
Precrtala sam njegovo ime u glavi.
To je bilo samo prekršeno obećanje.
Ništa više.
U svakom slučaju...
on je na gubitku.
On jeste konj vran.
Ali nije moj.
Pomirila sam se s tom činjenicom.
Neka ide.
Vetar se vezat' ne može, što kaže "Crvena jabuka".
Neće biti četvrtog puta.
Imam i ja nešto što se zove ponos.
Glavu gore!
Osmeh na lice i napred!
U nove ljubavne pobede!


PESMA ZA DIJETALCI

„Krkenzi grapefrut za dobar jutar,

jes, aj krk!

Jedenzi jabučice sve do podne,

Jes, aj jed!

Veslamo po prazna supa everi dej,

Jes, veslamo!

Glocenzi beli lukac eni tajm,

Jes, aj gloc!

Ručenzi integriža pomalo,

Jes, aj ruč!

Šljokenzi trava čaj naiskap,

Jes, aj šljok!

Vučenzi uz stepenice everi najt,

Jes, aj vuč!

Mučenzi svoje telo kod joga Latice,

Jes, aj muč!

Skačenzi pilates kod Svitlane,

Jes, aj skač!

Pijenzi po malo Elikisiri Mladosti,

Jes, aj pij!

Jedeš malo, skidaš salo,

Meriš šta ti j' ostalo!

A uz to će me pomognu moji drugari…


13.09.2017

I want to know where my place is

what is my duty on this planet

where is written what I should do

where am I


I want to know where my smile rises

and where the powers in my soul are

and where are the real depths of my being

the depths which will give itself to my lips forever

I want to know what my hands know how to make

who to make happy who to help

what kind of beauty they can create

how they can make…


Ovaj dan je počeo, uobičajeno.

Opet trčanje za pravljenje izgubljene lične karte.
Nije potpisano rešenje.
Nema veze.
Završio se onako kako najviše volim.
Sjajem u mojim očima.
Odavno ga nije bilo.
Izronio je iz dubine mojih zenica.
Sa osmehom ovo pišem.
Samo ja znam zašto se smeškam.
Možda znate i vi...


Juče je bila Sveta Petka.

A meni dan?
Savršen.
Popodne sam otišla na kej.
"Štrand" još otvoren.
Nahrupile su uspomene na sve dane i godine provedene tu. Odrasla sam na toj plaži, stasala u devojku.
Otišla sam do vode, naravno.
Vukla me je sebi, kao i uvek.
Tamo, na obali, naidjoh na decu.
Pravili su zamak od peska.
Prišla sam im.
Raspričala se devojčica, dok je ubrzano kopala po pesku, ne dozvoljavajući Dunavu da joj pokvari ono što je do tada napravila.Nazvala ga je peščani grad.
Zove se Una.
Koja slučajnost, zar ne?
To je moj pseudonim ovde.
Mladji brat, Nebojša, je pravio svoj srednjevekovni grad,
dvorac, i, kad ga je napravio, rasturio je i…


Poštovani, gospodine Piraterija,


1. Vi ste za mene pet stepenica u filozofiji.
2. Iskreno mi je žao što nisam studirala filozofiju.
3. Uživala sam čitajući Vašu priču.
4. Samo sam htela da se našalim na kraju.
5. Molim te, nemoj mi zameriti.
6. Što se mene tiče, ne želim zlu krv ni sa kim.

Ja ću i dalje pratiti tvoje blogove i neću više ništa komentarisati.
Moj duboki naklon.
UNA


IGOROVI KLIKERI (2)

Starica je polagano šetala svojim rodnim gradom, gradom svog čarobnog detinjstva, razuzdane mladosti, zrelog doba punog tuge i bola i starosti koju je nosila kao krst, u crnom kaputu sa ogromnom kapuljačom, sa crnom kapom kojom je bezuspešno pokušavala da skrije dugu, valovitu, još gustu sedu kosu sa ponekim prelepim devojačkim uvojkom. Skrivala se što je bolje mogla: od sebe, od ljudi, od svoje nesrećne sudbine. Dok je polako koračala, gledala je stalno u svoje spore, tihe, nesigurne korake. Tek bi s vremena na vreme podigla svoje oči, a onda ih brzinom munje spuštala ponovo prema…


A šta je danas bilo?

Ja otišla da potražim gde stanuje.
Kad ono.. on laže.
Prosto da ne poveruješ! :)


Blog
Blogovi se ažuriraju svaka 5 minuta