Krenula sam iz tisine.
Moje pesme!
Seko moja mila, evo, sela sam za onaj lepi novi laptop i počinjem da pričam našu priču.
Ti spavaš, srećo.
Umorila si se.
Četrdeset sedam godina si radila, smejala se, plenila, ljubila se i seksala, učila, podizala sina, brala jabuke, kupine, trešnje i višnje, prala, peglala, sredjivala stan, kupovala, modirala se, volela, davala...
Zaspi malo.
Svoju si vatrenu kosicu sa čarobnim loknicama rasula po prebelom nebeskom jastuku.
Spavaš i smešiš se u snu.
Seka bdi.
Odsada mala seka bdi.
Ali ko kaže da mene neće biti toga jutra?
Izgubim ja ličnu kartu.
Razgovaraju baka i unuka.
Komšija sa kojim se družim i igram šah se povredio.
Volim ponedeljke.
Kako je to smešno!
Kako je to smešno!