„Čim sam te primetio, odmah sam spazio da sam te ugledao, a kada sam te video, bilo je kasno da kažem da te nisam zapazio!“
Reči moje
Reči moje
Koje samo u meni postoje
Istakaju srce moje
Istakaju srce moje
Suze moje
Suze krvi moje
Prebeli dijamanti okovani
Pretvrdi dijamanti srca kamenog
Srca okovanog bolom
Ljubavlju živim
Oči moje ljubavi sklopiće moje oči jednog dalekog dana
To neće biti danas
Moja dobra dela
Čine da postojim i sutra
Moja se duša širi i rastače
Kao zlatna nit
Moja je duša bela
Kao sneg na krošnjama zlatiborskih šuma
Bila je zima
Sela sam na konja
Gledala u krošnje i inje
Bila sam kraljica sveta u tom trenu
…
Mala: sis, hajde kaži seki kako je bilo tebi na tvom ispitu pred Bogom, please!
Velika: joj, sis, pa jel' ti znaš da je to jedna od najvećih tajni koje postoje! Pa Bog će me ubiti ako sazna da sam ti ispričala!
Mala: ali sis, ti znaš da ja znam da čuvam tajnu. Pa ako me iko zna, znaš me ti. Molim te, sis, strašno sam radoznala!
Velika: dobro, sis, reći će ti seka. Ali idemo u sobu, gde smo sigurne da ovi što slušaju nemaju signal!
Mala: važi, sis, sve što ti kažeš! Samo da mi…
TETKA ŠARMERKA
C/P
Prvi čin:
Scena br. 1:
Mala (plače): Seko, plašim se.
Velika (širi svoje krupne oči, zabacuje vatrenocrvene kovrdže i sa dobroćudnim ironičnim osmehom kaže): Ma nemoj? Ti se plašiš? Otkud to? Ti se nikad ničeg nisi plašila.
Mala: Kako to misliš? Pa ja se celog života nečega plašim. Zato sam i „skrenula“.
Seka: Dobro jutro, Kolombo! Dobro, da čujem, čega se sad plašiš?
Mala: Plašim se da nisam dobila rak.
Velika. Kako to misliš, dobila si rak? Pa ti si Rak.
Mala (razrogači oči): Pa jesam.
Velika (otpija kafu i uvlači dim tanke damske cigarete):…
Još si mi u mislima i u srcu. Nadam se da si dobro, da su svi tvoji dobro, da si obavio ovog proleća i leta sve što si planirao, da si bio na odmoru... Mogu samo da zamišljam kakav je bio ukus višanja iz tvog dvorišta kad su sazrele. Ja sam bila u Begeču par dana pošto je tata umro. Sadašnji vlasnici su povadili sve naše višnje. I trešnju vrušt, koja je hranila svu decu iz naše i okolnih ulica, na čijim su granama rasli. Nadala sam se da ću ih naći, da će makar probati njihov ukus, ući u…
Kon travu pase,
I visited Paris yesterday
For the second time
The first time I had visited that city
Was the New Year's Eve
That trip lasted for six days
We were young and crazy
We were two young fools
Who loved each other like crazy
He was the first one who went crazy about me
(the first one that I know of)
The winter played its songs on the grey trees and dead leafs
Grayness was everywhere
I hate that dull colour
It was so cold that my warm heart went into an iceball
We spent two long days…
Naidju nekad takvi dani.
SASVIM SLUČAJNO
Bila jednom jedna reč.
SLUČAJNOST.
To je jedna od najzamiljivijih reči na celoj plavoj planeti Sunčevog sistema.
Koje biste pitanje da postavite toj reči?
Sad stavite prst na čelo i duboko razmislite šta bi mogla da znači najzanimljivija reč na belom svetu.
Ja sam toj reči svoje pitanje već postavila.
I ona mi je odgovorila na pitanje.
A koje sam ja pitanje postavila toj reči?
Pa, to ostaje naša mala tajna.
Ja mogu samo da kažem kraj mog razgovora s tom rečju.
NIŠTA NIJE SLUČAJNO.
TETKA ŠARMERKA
Prvi čin:
Scena br. 1:
Mala (plače): Seko, plašim se.
Velika (širi svoje krupne oči, zabacuje vatrenocrvene kovrdže i sa dobroćudnim ironičnim osmehom kaže): Ma nemoj? Ti se plašiš? Otkud to? Ti se nikad ničeg nisi plašila.
Mala: Kako to misliš? Pa ja se celog života nečega plašim. Zato sam i „skrenula“.
Seka: Dobro jutro, Kolombo! Dobro, da čujem, čega se sad plašiš?
Mala: Plašim se da nisam dobila rak.
Velika. Kako to misliš, dobila si rak? Pa ti si Rak.
Mala (razrogači oči): Pa jesam.
Velika (otpija kafu i uvlači dim tanke damske cigarete):…