cell blog

cell
51, Novi Sad, Srbija

samo se pojavi
ja znam kako da te zadrzim
samo mi daj malo te usne
ja sam stvaran samo dok ljubim
budi samnom na kratko
pa idi kuci ali ostavi vrata
otvorena
vrati se sve da ponovis
kad napravimo jedan krug
zatvoricemo ga
pa mozemo dalje zajedno
samo dodji
dok te gledam ziv sam
budi tu za mene
ako zelis da sam tu za tebe
u meni mozes sve da otvoris
nema zatvorenih vrata
koja ne mozes da otkljucas
samo se pojavi
da znam da postoji nesto vise
od moje maste


ne zelim napolje, kome treba ova dusa koja je skovana od leda i koja se topi se samo kad potpalis vatru koja je ugrije na trenutke..gde si sada?zasto me uvek ostavljas kad ti pokazem drugu stranu moje postelje..tuga ostaje ako je zagrlis, nemoj da je prihvatis previse dugo moze da se zauvek useli..da ti uzme sve sto imas i nestane bez traga sa svim tvojim zeljama..isprati me na vratima namesti mi kosulju, ja moram da znam kome se vracam kuci..ako budes kao ostale..ja im ispricam pricu do kraja i zacutim..nije mi do vremena..sta je vreme ,samo komadic necega... obicna prolaznost…


Pogled mi luta po sobi,zidovi pitomih boja smiruju moju losu noc..tisina je ne opisiva kao da je sve nestalo..otvaram vrata od terase napolju probudjeni zamor grada..kisa oprala ulice a sunce tek izlazi..jos jedno jutro kao i sva ostala..kad se trazis u snovima umesto da zivis ne moze da ti bude dobro..pomislim na sve koje znam..pozelim im naj bolje, da imaju srece vise od mene zdravlja i poneki dinar u dzepu da mogu da skroje potrebe.kad ustanes a sve je kao u snu shvatis da jos uvek sanjas ,da si jos uvek u krevetu koji je tvoj beg od stvarnosti..samo ljubavi…


nije zivot samo noc..i ako je san jedan oblik noci..kad se probudis sve sto si osetila juce nestane..i reci pocnu da izlaze kako dan odmice..svrha zivota je imati nekoga..sa nekim podeliti sve to sto nosis u sebi.. ne nisam usamljen..jos sam u traganju za necim postojanim..jos uocavam zivot sa svih njegovih aspekata i ponasam se sve vise racionalno kako godine odnose mladost koju sam imao..coveku se osecanja pomesaju sa dogadjajima sa desavanjima u proslosti i sadasnjosti..buducnost je onakva kakvu je napravimo ..neko je uoci na vreme a neko je ignorise..znakovi su oko tebe..svaki dan te opomenu ides li dobrim ili…


poslednji otkucaj srca,onaj kad smrt vreba da spusti vrane na mrtve oci.a ti se topis iznutra i nestajes u praznini nistavila.kuda putuje pogrebna dusa kuda luta i koja su to prostranstva koja ljubav ne pronalazi a tako zeli da te sretne da je spremna i djavolu da pokuca na vrata.na korak sam iza tebe spremam da skocim na sve koji te taknu.ko te je to ubedio da lazes a da te lazi nisi svesna.koracam poljima izgubljenih ,idem stranputicom u pogresnom smeru..u sredistu sam vatre koja mi nista ne moze do god te ne izbacim iz glave. dok ne poteces kao…


ima onih sto hoce da zaboravimo ali ja necu...ja hocu da se secam svega..da ih pamtim da mi njihove slike ostanu u glavi.da bar tu zive zajedno samnom..necu nista da izbrisem,rat je moje proklestvo ali i proklestvo svih nas.. necu da se odreknem nicega..cak ni ljubavi koje vise nemam.pamticu sve, po lepom i po losem.sve je to moj zivot..nekom je bog dao sve nekom nista a ja ima oboje i nista i sve..moje srce voli sve ali kuca pravoslavno.treba mi neka poput mene koja grize za ljubav i ubija kad voli..ne treba mi prolaznost imao sam je previse u ovom…


30.08.2016

ja ne mogu na silu da ti usadim osecaj prema nekome..niti mogu sebe da promenim za sve ove godine..ali jednog dana falicu ti..a vreme koje potrosis ne moze da se vrati..tu si moja si a kao si tudja..kao da je sve bilo samo san..koji se potrosio nadajuci se da je sve na mestu a nije.Ljubav mora biti obostrana ako nisi naucila da zivis sa osecajima zivot ti postane samo navika..niko ne moze da te natera na nista sto ne zelis..ali put kojim ides ima mesta i za jos po nekoga..nemoj nikada da dozvolis da budes sama..da mislis da si naj…


oni cuvaju strah da ne potonu jos dublje..ovi ljudi kojima je zivot mrzak mrze i sebe sto su ustali.Mi smo medju njima..razocarani uvredjeni sretni na trenutke i zavidni duboko u sebi a to nikad necemo priznati..svugde su slike..nasmejana lica..zivot sa srecom tako je providan delimo svoj zivot sa drugima sa ne bitnim ljudima koju su tu sa nama bez nekog vidljivog razloga.a koga ste videli od njih,ko je dosao kod vas..koga ste sreli i sa njim popricali..imamo hiljade prijatelja a u stvarnosti nemamo ni jednog..lajk lajk a pola svega niti je saslusano niti je procitano niti je vidjeno..navika da…


Baba grozdana je bila ziva vatra ..i ako je u njenom oku plamen odavno ugasen.Skidala se polako..naslucivao sam kosmare njenog muza kad god je morao da legne u krevet sa njom..sakriven iza prozora motrio sam na kolicinu sala koje se slivalo niz njene bokove..mamila je njisuci se..a onda sam zazvonio..vise nisam mogao da izdrzim svu tu plimu osecaja..otvorila mi je matora..udji sinko sad ce doci i baba usrana..to joj je bila naj bliza komsinica... imala je i dalje komsinice ali ova se najavila pre dva dana za kafu a kako slabo hoda trebalo joj je vremena da predje ulicu...video sam…


04.11.2015

Napolju vreme prekrilo ulice belilom,skripi sneg pod nogama...gacam kroz otopinu do auta...smrznut,samo je komadina lima.Akomulator samo sto ne rikne od hladnoce a ja cistim i ako znam da ce opet napadati i da je sve uzaludan posao..kera besno laje kraj kontajnera, misleci da cu da joj otmem neku kost...alo...ne laj...to ni ciganima ne treba..kad videh jednog kako dotrcava i nesto se raspravlja sa kerom...oteo mu je onu kost ali mu nije dugo bila u posedu...odnekud se pojavio partizan iz 41 te mu je istu oduzeo u ime komunista...cuo sam da spominje Tita i Jajce...odveo sam dete u vrtic i sad…


← prethodna 1 2 3 4 5 ... 8 sledeća
Blog
Blogovi se ažuriraju svaka 5 minuta