alojzija blog

Ako mi dozvolis da odem,znas li to, mozda se nikada vise necu vratiti...Dosta sam ja gradila dvorce u oblacima...Tesko li je na zemlji zadovoljavati se rusevinama...Ako mi dozvolis da odem...
Mozda se izgubim na putu od ponosa do ocaja ili zauvek zapnem između tvoje slabosti i svoga inata...Najjaca sam ja kada se naoruzam slabostima...Tvojim...A tek svojim...Ako mi dozvolis da odem...Prodacu ti samocu...Skupo...Preskupo...Kao sto si ti meni saku svoje ljubavi...
Znas li sta me najvise prestravljuje, ako mi dozvoliš da odem. Mozda cu otici sa osmehom....A tebe se tek ...Ponekada ,kada te drugi pomenu...Iz navike setiti...

Kazu, da sam ponekad cudna...da sam sanjalica koja zivi u snovima...koja bezi u svoj svet iluzija...skriva oci pred ispitivackim pogledima onih...kojim je tudja bol,dusevna hrana...govore... da mi se u ocima nazire tuga...hteli bi znati zasto se ponekad ...oci boje prolecnog neba,oboje tonovima jeseni..i ocekuju onda oluju i kisu suza iz ociju mojih..a ja se samo osmehnem i oblake oteram..jos uvek umem da ih prevarim....jos uvek umem osmehe da nacrtam .....i zastitim tebe i sebe, moja iluzijo...jos uvek tvoje ime ne umeju procitati, iz kapljica bisera zaustavljenih na trepavicama mojim...ponekad usne ugrizem do bola i ugusim vrisak u sebi ...kad krenu…

ak

NE VJERUJ ...


Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krsa,
Tamo gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava na jorgovan plavi,

Dodji, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi tijelo drze,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise!
Jer istinska…

Svi moji putevi do nevernog srca
necija su luka postali sada
al' moje jos uvek isto ce da kuca,
samo za jednog i ko zna do kada.

Na kraju balade,jos samo nebo
ostaje da dugo nekome se smesi
i ko ce sada da mi ukrade
ono sto nemam a misle da moje je
ko ce da pogresi???

LJUBAV

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
onaje nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugonego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?

(Luj de Kami)

Tajna

Naše dve ljubavi pune kobne moći,
Od sviju skrivene, žive u svom stidu,
Kao pod zvezdama, zaspali u noći,
Dva mirna pauna na starinskom zidu.

Krijem svoju ljubav kao mržnju drugi -
Istom silom laži i svim podlostima;
Kao drugi staklo otrova, svoj dugi
Svoj bol bezutešni ja krijem meć svima.

Koliko je šuman eho moje laži,
Da ne prenu nikog udarci mog srca!
I koliko mira u reči gde grca
Cela jedna duša i san od sveg draži!

Sva je moja radost znati bol da skrijem;
Sva mudrost, ljubavi dati izgled zlobe;
Vrlina, da prezrem suze koje lijem,
…

Otici tamo gdje je sreca korak,
Tamo gdje se korak srecom zove.

Tamo gdje svako oko
Mojom suzom place,
Tamo gdje iz mog oka
Tvoja suza kaplje.

Tamo gdje laznog savrsenstva nema,
Gdje laz, oholost, pohlepa i strast
Nepoznate su rijeci,
Tamo gdje jedan djeciji osmjeh srecu rodi,
Tamo cu otici ja.
Tamo gdje prljavog savrsenstva nema,
Tamo gdje se i negledajuci sve razumije,
Bez ijedne izgovorene rijeci,
Tamo gdje dvije tuge jednu srecu rode,
Tamo ti odoh ja.

A ti, neduzan i bezgrijesan
Ostani ovdje u carstvu tvoje prljave igre rijeci,
U carstvu tvojih savrsenih koraka,
A kad osjetis nemoc, ravnodusnost i strah,
Ako mi pozelis osmjeh,
Ako mi zatrebas tugu,
Otisla tamo sam ja.