Sreli smo se bas onda kada smo se trebali sresti. Na samoj granici izmedju jave i sna. Odjednom, neocekivano, iznenada. Cekala sam te, znala sam da ces doci, samo nisam znala kada. Imala sam, cak, spremljen i govor. Svaku rijec koju cu ti reci naucila sam napamet. Ali sada kada ih trebam izreci, ja nemam glas, ja ne mogu izustiti ni jednu jedinu rijec . Muk. Tisina. Ti i ja i vrijeme u bezvremenu. Ne, nismo se dotakli rukama ali smo se milovali dusama prisjecajuci se svih zivota u kojima smo nekada zivjeli, ponovo budeci svaku emociju koju smo u njima iskusili. Prijala je ta toplina kojom si me grijao. Bila je poput neke arije koja te besciljo nosi, a ti se samo tako prepustis i vrtis, vrtis vrtis... poput perja i ne zelis da stane. Bojis se ako stane, ako, cak i na trenutak otvoris oci, magija ce nestati. Nestat' ce ono sto si tako dugo trazio, i sada kada je tu, ti ne zelis da to pustis...Pocet' ce otkucavati vrijeme.- TIK-TAK-TIK-TAK....Zazmirila sam jako ,jos jace, najjace sto mogu i u toj tami gledala sam u obrise tvoga lica. Pokusala sam osmjehom da ti iskazem radost zbog tvog dolaska. Nisu mi trebale oci da te vidim, nisu mi trebale ruke da te grlim , nije mi trebalo srce da te volim. A sve sam to cinila . Oh kako je lijepo bivati u vremenu bez vremena....Cinio si se , nekako, dalekim a opet blizim nego bilo ko. Izvadio si nesto iz dzepa i pruzio mi ruke trazeci da ti uzvratim, pogledom pokazajuci na moj dzep. Gurnula sam ruku i izvadila zlatnu nit. Nasmijao si se. Uzeo nit i zavezao je u cvor. Bio je to znak da su se duse srele.
Tamo negdje izmedju jave i sna postoji mjesto za nas. Postoji ono za cim tragamo ziveci u vremenu i prostoru i znamo da to za cim tragamo ceka da se ponovo sretne s nama. Tamo negdje u bezvremenu gdje zive nase duse

Like! 3