I stigli smo mi u Zadar. Otišli i mi do orgulja, pozdrava suncu, moru, kome god treba, vidjeli i centar i svu tu UNESCO baštinu, ali biti 10 dana na istom mjestu činilo se prelaganim izazovom za nas. Mi smo trebali avanturu, pokret, dinamiku. Mi smo morali osvojiti Dalmaciju. I baš zato smo iz Zadra krenuli do Biograda na Moru . I tamo smo ispunili konvencije koje se od nas očekuju, dobro se nauživali na plaži sve dok nas obitelji s djecom nisu već počele prezirati, naročito oni muževi na godišnjem pod okovima, a onda smo se pošteno i zabavili u noćnom biogradskom životu. Dan treći bio je već proveden u Šibeniku. Nakon malo burnijeg života i mi smo se pokazali finima pa lijepo se „nariktali“ i oduševljeno šetali starom gradskom jezgrom, utvrdama. Znate onaj pravi šminkerski stil: bermudice, košuljica, neki „fensi“ šešir, naočale. Ma, svaka je turistica pošla za nama. Siguran sam da su u nama prepoznale uglađenu i finu stranu gospodu. Preselili smo se mi i u Trogir i tamo se pridružili nekoj povelikoj grupi turista predvođenoj stručnim vodičem i čak smo dosta toga saznali. Iako mi neozbiljni, shvatili smo i prednosti takvih obilazaka. Nikada Internet i mi sami ne možemo otkriti ono što nam domaći i stručan čovjek može objasniti i pokazati. I eto, baš simpatičan gradić. Zapravo otok spojen s kopnom kamenim mostom, a odmah i do Čiova. Baš to mu uz povijesne ljepote daje i neki poseban štih. I kad smo već shvatili da su nam baterije pri kraju i da nam treba malo odmora, valjalo je donijeti odluku gdje ćemo se skrasiti za preostale dane našeg godišnjeg odmora. Žene, djevojke misle da smo mi u plaćenom apartmanu u Zadru pa njih pitati znaju li gdje se sada ugurati u neki smještaj u špici sezone značilo bi isto kao da se novim autom zapucate u banderu i to namjerno. I tada sam i pomislio kako je divno biti bogat, posjedovati hotele, iznajmljivati apartmane, ma, imati bilo kakve nekretnine u Dalmaciji . Pa za nas petoricu i garaža bi bila dobra. I tako smo mi otišli do Dubrovnika, žrtvovali svoju ušteđevinu na jednu noć u luksuznom hotelu, prošetali ovim divnim i skupim gradom te pošli kući. Naravno, 2 dana ranije. Ženama smo rekli da su nam strašno nedostajale i da je taj raniji povratak zbog njih. A mi smo zapravo znali kako ima i u tome istine i da je naše osvajanje Dalmacije uspjelo! Barem nama. Te dane ne može zamijeniti ni jedan film, nogometna utakmica, ali ipak… Da su bile žene uz nas, malo bi nas i urazumile.