16.12.2015
62, Topola, Srbija
...
Što je čovek nego brod ljubavi, stvoren za putovanje tajnovitim okeanima
kreacije koji se otkrivaju pred našim očima u trenutku kada ih napokon
otvorimo i bez straha se zaputimo u nepoznato. Nikada lepota jednog
broda ne može biti shvaćena u svojoj svojoj monumentalnosti ako njegova
jedra ostanu skupljena u sigurnoj luci prosečnosti. Doista, sigurni
lukobrani zaštite sakrice brod od vetrova i oluja koje sobom nosi svako
putovanje. No, u toj luci, neće biti niti ushićenja otkrivanja niti
zadovoljstva spoznaje. Jer, brod je stvoren za plovidu; samo kada se
zaputi na tajnovite pučine koje sobom nose izazovi, otkriti će nove
obale uspeha i sresti druge brodove koje nikada ne bi ugledao u luci.
Katkad, strahovite oluje straha i predrasuda lomiti će njegova jedra energije i bacati ga na mora razočarenja i izgubljenosti. No tada, nakon orkanskih vjetrova, koji su i pored sve svoje snage samo prolazna igra uma, ukazat će se bonaca sigurnosti i obzor će poprimiti neverojatnu lepotu beskonačnosti, jer brod ispunjava svrhu zbog koje je i sazdan. Putovati, putovati, putovati. Istraživati nove oceane i nove obale. Sve predivne predele i brodove koje nikada ne bi uočio kroz suženi vidokrug luke. Naš brod ljubavi upravljan je kako jedrima, tako i kormilom.
Energija, ono što je neprolazno u nama, ono što niti jedan orkan ljudske gluposti i nerazumevanja ne može skrenuti s puta manifestacije u realnosti uvijek je presudna snaga vetra koja puni naša jedra i potiskuje brod ljubavi na svako putovanje koje odaberemo. I niti jedna udaljenost nije nedohvatljiva i niti jedan cilj ne može ostati neotkriven. Jer, mi smo sami pogonsko gorivo tog vetra i neuništiva prirodna sila, samoobnavljajuća u svakom osmehu, svakom dodiru punom topline i u svakoj reči zahvalnosti i poticaja koje uputimo nakratko svakom brodu koji nas susretne na oceanu svijesti, plovi jedno vrijeme uporedo s nama, a kasnije se otisne na neke druge struje, osnažen i prelep za spoznaju da nije sam na pučini, da jedino putovanjem i susretima može uočiti svu svoju nevjerojatnu snagu i pronaći ono za čim traga. Obale ispunjenja.
Katkad, brodovi koji se susretnu na valovima, nošeni snagom vlastitih energija, prepoznaju jedni druge kao prelepi odraz istih jedara, istih savršenih linija palube i sličnih navigacijskih karata putovanja koje su zacrtane i prije samog stvaranja broda i udruženi stvore neuništivu armadu koja će pronaći put iz guste magle osamljenosti i zajedno zaobići opasne hridine sumnji i zabluda. Ovakvi brodovi pronalaze skrivena ostrva večnosti jer imaju istog kormilara. Taj kormilar, iskonski mornar svetlosti kojemu niti jedan ocean nije tajna, a niti jedna obala ostvarenja predaleka, naziva se ljubav. On će sigurnom rukom spoznaje usmjeriti energiju jedara uvijek u smeru koji je najpovoljniji i koji će svako putovanje učiniti neponovljivim zadovoljstvom i svaku plovidbu začiniti egzotičnim okusom avanture. Ovako zajedno, udruženi istom energijom i istim kormilarem, brodovi ispunjavaju temeljni cilj postavljen iz bića stvoritelja još dok je kreirao sve prelepe okeane svemira u dalekim praskozorjima stvaranja. Voleti.
A svega toga ne bi bilo da su brodovi ostali u lukama, sputani na privezištima čeličnim okovima straha....
Katkad, strahovite oluje straha i predrasuda lomiti će njegova jedra energije i bacati ga na mora razočarenja i izgubljenosti. No tada, nakon orkanskih vjetrova, koji su i pored sve svoje snage samo prolazna igra uma, ukazat će se bonaca sigurnosti i obzor će poprimiti neverojatnu lepotu beskonačnosti, jer brod ispunjava svrhu zbog koje je i sazdan. Putovati, putovati, putovati. Istraživati nove oceane i nove obale. Sve predivne predele i brodove koje nikada ne bi uočio kroz suženi vidokrug luke. Naš brod ljubavi upravljan je kako jedrima, tako i kormilom.
Energija, ono što je neprolazno u nama, ono što niti jedan orkan ljudske gluposti i nerazumevanja ne može skrenuti s puta manifestacije u realnosti uvijek je presudna snaga vetra koja puni naša jedra i potiskuje brod ljubavi na svako putovanje koje odaberemo. I niti jedna udaljenost nije nedohvatljiva i niti jedan cilj ne može ostati neotkriven. Jer, mi smo sami pogonsko gorivo tog vetra i neuništiva prirodna sila, samoobnavljajuća u svakom osmehu, svakom dodiru punom topline i u svakoj reči zahvalnosti i poticaja koje uputimo nakratko svakom brodu koji nas susretne na oceanu svijesti, plovi jedno vrijeme uporedo s nama, a kasnije se otisne na neke druge struje, osnažen i prelep za spoznaju da nije sam na pučini, da jedino putovanjem i susretima može uočiti svu svoju nevjerojatnu snagu i pronaći ono za čim traga. Obale ispunjenja.
Katkad, brodovi koji se susretnu na valovima, nošeni snagom vlastitih energija, prepoznaju jedni druge kao prelepi odraz istih jedara, istih savršenih linija palube i sličnih navigacijskih karata putovanja koje su zacrtane i prije samog stvaranja broda i udruženi stvore neuništivu armadu koja će pronaći put iz guste magle osamljenosti i zajedno zaobići opasne hridine sumnji i zabluda. Ovakvi brodovi pronalaze skrivena ostrva večnosti jer imaju istog kormilara. Taj kormilar, iskonski mornar svetlosti kojemu niti jedan ocean nije tajna, a niti jedna obala ostvarenja predaleka, naziva se ljubav. On će sigurnom rukom spoznaje usmjeriti energiju jedara uvijek u smeru koji je najpovoljniji i koji će svako putovanje učiniti neponovljivim zadovoljstvom i svaku plovidbu začiniti egzotičnim okusom avanture. Ovako zajedno, udruženi istom energijom i istim kormilarem, brodovi ispunjavaju temeljni cilj postavljen iz bića stvoritelja još dok je kreirao sve prelepe okeane svemira u dalekim praskozorjima stvaranja. Voleti.
A svega toga ne bi bilo da su brodovi ostali u lukama, sputani na privezištima čeličnim okovima straha....
68 pregleda
;-)
Voleti je jednako sa plovidbom broda po okeanu, ka cilju, ka dalekoj luci, za koju su potrebne hrabrost, snaga i istrajnost, da se čvrsto drži kormilo i kontroliše pravac kretanja, uprkos vetrovima.
:-) *ROSE* *HI*
*OK* *ROSE* *THUMBS UP* *THUMBS UP* *YES* *HI*
Hvala ti.Pozzz *HI*
Veoma lepo , tekst odise dubinom ali i onom savrsenom jednostavnoscu kojom govore probudjeni !
Da , ljubav ili osecamo ili ne , ne mozes osecati neciju ljubav ako se taj neko ne otvori na isti nacin tj. nema jednosmerne ljubavi ! Kada smo toga svesni onda smo svesni i da ljubavi ne treba da se plasimo , da ona uvek vodi ka radosti i lepoti !
Zivot je tok , zivot tece kroz nas a ne mi kroz zivot , ne smemo ga zaustavljati .... :)
Drago mi je da ti se dopada tekst.Sviđa mi se tvoj komenar i tvoje razmišljanje.
Hvala ti *ROSE*
Ljubav kao zveda vodilja preko burnih površina vodi nas ka mirno luci.Malo je onih koji prepoznaju svoju zvezdu.
Baš tako...Pozdrav *ROSE* *HI*