25.08.2012
43, Doboj, Bosna i Hercegovina
Ostavila si me i otišla svojim putem.
Mišljah da ću tužiti za tobom i postaviti u svom srcu tvoju usamljenu sliku,protkanu u zlatnoj pjesmi.
Ali,avaj,moje zle sudbine,vrijeme je kratko.
Mladost prolazi,godina za godinom;proljećni dani lete ;jedno golo ništa ubija nježni cvijet
a mudrac me opominje da je život samo kap rode na lotosovom listu.
Treba li sve to da propustim,i da samo blenem za onom jednom što mi okrenu leđa?
To bi bilo i grubo i ludo; jer je vrijeme kratko.
Hodite,moje kišne noći,pljuskajući nogama;osmijehni se moja zlatna jeseni;
hodi,bezbrižni aprile,prospi po zemlji poljupce tvoje.
Hodi i ti,i ti,i ti !
Dragi moji,znate da smo smrtni.
Pa je li mudro kidati srce zbog jedne,koja je odnijela svoje?Jer je vrijeme kratko.
Slatko je sjediti u uglu i razmišljati i pjevati da ste mi vi cijeli svijet.
Hrabro je poželjeti sreću svom bolu,i biti riješen,ne dopustiti nikom da te tješi.
Ali jedan nov lik gleda kroz moja vrata i podiže svoje oči k' mojima.
Ja mogu samo svoje suze da utrem i da izmijenim melodiju svoje pjesme.
Jer je vrijeme kratko
8 pregleda
Još nema komentara.
Ostavi komentar, započni diskusiju!