SRBI NAROD NAJSTARIJI
JOVAN I. DERETIC
SRPSKA DRZAVA TRAJE 4.000 GODINA
Drevna drzava Srbina cara Nina (oko 2.000. god. st.e.) bila je svetsko
carstvo kome je pripadala polovina savremene Evrope, deo Azije i
Afrike. - Ilirska, Daccka i Karpatska Srbija
U casopisu "Nase slovo" ekskluzivno objavljujemo prilog dr J.I. Deretica o Srbima, narodu najstarijem
Zahvaljujuci krupnim uspesima nove srpske samorodne istorijske skole na
polju istrazivanja stare srpske istorije, mi danas mozemo govoriti o
tragovima stare srpske drzavnosti, o prvim srpskim drzavama, u kome
vremenu su se one pojavile i kakve su bile. Radi se o drevnim vremenima
kada drzave nisu imale tako
razvijene sisteme i ustanove kao danasnje drzave. Pre svega treba da
odredimo sta znaci drzava u antickom vremenu. Drzava iz toga vremena je
bila organizovana drustvena zajednica zasnovana na obicajnom pravu.
Posto smo mi Srbi Evropljani, da vidimo koji drzavni oblici su
postojali u drevnoj Evropi. Da napomenemo i to da prvobitna Evropa, za
stare Grke, nije mnogo prelazila granice Srbije i nije pokrivala celo
Helmsko (danas Balkansko) Poluostrvo. U prvobitnu Evropu oni nisu
ubrajali ni njihovu Grcku. Evropa je za njih bila Srbija i nista vise,
a mi, za razliku od njih, u prvobitnu Evropu
ubrajamo i Grcku. Bez obzira na suzeni prostor prvobitne Evrope, mi danas govorimo o Evropi u danasnjim geografskim razmerama.
U antickom vremenu u Evropi su postojale dve vrste drzava i to: grad
drzava -polis, to je drzava grckog tipa, po ustrojstvu monarhija ili
plemicka republika. Razvoj drzavne ideje kod Grka stvorio je drzavu
grad, polis, i nista dalje, od toga. To je za njih bila idealna drzava
i ni jedan grcki filozof nije mogao da osmisli drukciju drzavu za Grke
od polisa. Razvoj srpske drzavne ideje isao je u potpuno suprotnom
pravcu. Srpsku drzavu stvara i olicava vladar, gospodar, i ona je
siroka onoliko koliko je bila velika njegova moc, zapravo
koliko je on teritorije uspeo da stavi pod svoju vlast. Cesto se radilo
o vrlo sirokim prostranstvima, sto znaci, grcka gradska i gradjanska
drzava stajala je naspram srpske teritorijalne i plemicke drzave. Ovako
razliciti razvoji drzavne ideje imali su uticaja i na stvaranje zvanja
i plemickih titula u srpskom i grckom jeziku. Kod Grka imamo samo jednu
titulu za kralja i cara, koja je u pocetku bila i titula upravnika
grada - vasileis. Pored nje postoji samo jos jedna - anaks, to je knez.
Kod Srba, koji su u svojoj tradiciju imali samo plemicku drzavu, imamo
odredjenu titulu za svaki cin i svako dostojanstvo. Po tim titulama mi
danas mozemo, vrlo cesto, zakljuciti o kakvoj se upravi radi na
odredjenim teritorijama i da li je tu postojala samostalna drzava ili
se radilo o predstavnicima neke druge drzave. Zato je potrebno da sve
te titule, sva ta zvanja objasnimo pocevsi od najnizih.
Jedanaest titula
Kao prvo zvanje imamo "kmeta", koji je mogao biti, ali se to ne
podrazumeva, iz plemickog reda. Kmet je predodredjena osoba za neku
duznost i ima isto znacenje sto i u latinskom komes. Ove dve reci
imaju, pored istog znacenja, i isti koren.
Zatim imamo zvanje "kneza" ili knjaza. Nosilac ovog zvanja je obavezno
plemic i ono pokriva vrlo siroki raspon dostojanstva. Moze biti da se
radi o malom seoskom knezu, a moze biti da se radi o drzavnom
poglavaru. Postojanje kneza na odredjenom prostoru ne znaci obavezno da
tu postoji i drzava, ali moglo se desiti da postoji. Evo, na primer, u
staroj Rumi, kasnije nazvanoj Roma, peti vladar po redu bio je Tarkvin,
koji je vladao oko 600. godine st.e. Tada su u Rumi vladali Raseni i u
jednom njihovom zapisu stoji: "Tarkin knjaz Rumass". Po tome mi znamo
da su vladari Rume bili do tada knezevi, a ne kraljevi, i to je ujedno
najstariji pomen knezevske titule u istoriji koji smo do sada pronasli.
Poznato je da su kod Srba i sire kod Slovena knezevi bili na celu
drzave, ali zbog siroke primene toga zvanja mi nismo sigurni, kada je u
pitanju anticko vreme, da tamo gde je knez postoji i drzava. Ime
Sloveni nije bilo poznato u
antickom vremenu. Svi Sloveni su se tada nazivali Srbima, pa kada danas
govorimo o srpskoj staroj istoriji, to se odnosi i na savremene
Slovene, ranije Srbe.
Kao trece imamo zvanje "vojvode", i to je cisto vojna titula. Medjutim,
imali smo drzavnog poglavara i sa tom titulom, kao sto je bio Veliki
Vojvoda od Svetog Save Stefan Hranic. Za dobijanje vojvodske titule
nije bilo potrebno da kandidat bude plemic, ali sa njenim dobivanjem on
je postajao plemic. Kod starih Srba bio je obicaj, tamo gde nje
postojala stajaca vojska nego namo narodna, da svake godine biraju
vojvodu. Prilikom izbora stavljali su mu u zadatak sta on treba da
ucini u toku jedne godine. Ovaj obicaj je bio na snazi
i u staroj Rumi, samo sa tom razlikom sto su vojvodu zvali konsul.
Cetvrta titula je "ban", koja je takodje cisto vojna titula. Ban je
prevashodno vojni zapovednik neke pokrajine ili grada, postavljen od
strane nekog poglavara drzave. Bilo je slucajeva da se banovska duznost
i titula postala nasledna, kao sto se to desilo u Bosni. Medjutim,
postojanje bana ne podrazumeva postojanje posebne drzave, nego,
naprotiv, to govori da ta teritorija pripada nekoj
drzavi, kao sto je Bosna bila teritorija drzave Srbije.
Peto zvanje je jedna vojna titula, "brano", davana vodji nekog vojnog
pohoda ili vojnom zapovedniku u ratu. Ovu titulu je imao vodja srpskih
ustanika u Posavini u vreme cara Avgusta. Od tog zvanja nastalo je
licno ime Branko kod Srba. U rimskim izvorima pominje se kao Brenus.
Sesto zvanje je "bato", koje je veoma staro i davano je vodji koji je
imao vojnu i gradjansku vlast. Ovu titulu imao je vodja srpskih
ustanika na predelu Bosne, Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore, Raske i
Posavine. Po tome se vidi da je ova titula bila veca od titule brano.
Bato je sklopio mir sa Avgustovim posinkom i izaslanikom Tiberijem,
koji je bio vrhovni vojni zapovednik rimske vojske u Srbiji.
Sedmo zvanje je "verhogetornik", sto je cisto vojna ratna titula.
Verhogetornik je vrhovni zapovednik Geta, vojnog i prosvetnog staleza
kod starih Srba. Srpsko drustvo se uvek svrstavalo u cetiri staleza.
Pripadnici prva dva staleza, koje su cinili ratnici i svestenici,
nazivali su se Getima. Ova titula se samo jednom pominje, i to u
Rodaniji, (savremenoj Francuskoj) u vreme rimskog osvajanja ove zemlje.
Osmo zvanje je "zupan", koji je dvojnik bana i koga takodje postavlja
neki vladar za vrsioca gradjanske vlasti u nekoj pokrajini. Bilo je
slucajeva da je zupan bio poglavar drzave, kao Stefan Nemanja, ali to
je bio izuzetak, jer zupan je u stvari samo drzavni cinovnik.
Deveto zvanje je "karan", siroko upotrebljavano u antickom vremenu i
gotovo iscezlo u srednjem veku. Ova titula je davana nekom princu iz
vladarske kuce, srodniku kralja ili cara, prilikom njegovog
postavljenja na duznost glavnog vojnog i civilnog zapovednika u nekoj
pokrajini, gradu ili cak logoru. To je obicno bila privremena duznost i
karan nije poglavar drzave nego samo privremeni cinovnik.
Jedan od srpskih vladara, kralj ili car Pelonije, cija je prestonica
bila grad Bela Zora, savremeni Veles, postavio je svoga karana u
Vodeni, gradu koji se nalazi u Makedoniji, danas u Grckoj, oko 814.
godine st.e. Nije poznato ime toga karana i ostao je u istoriji poznat
samo po toj tituli. On je ostao u Vodeni kao stalni gospodar i bio je
osnivac jedne dinastije koja je po njemu dobila prezime Karanovic. Grci
ovo prezime pominju kao "Karanides" isto kao sto pominju Nemanjice kao
"Nemanides".
Karanovici su jedna od najslavnijih srpskih dinastija, iz koje su Filip
II i Aleksandar III Veliki. Najstariji pomen karana potice iz vremena
kritske dinastije Mino. Kod nas Srba je ostala siroka uspomena na
titulu karana. Staro ime grada Kraljeva je Karanovac, a i danas ima
vise mesta po Srbiji koja se zovu Karanovac ili Karanovci, kao i
prezimena Karan ili Karanovic.
Deseta titula je "kralj", a gde postoji kralj tu postoji i drzava. Ta
rec potice od istog korena kao i karan, i pre nego sto je postala
vladarsko zvanje, ta titula je davana najhrabrijim i najsposobnijim
ljudima nekog plemena ili saveza vise plemena. Kralj je bio uzor,
primer za ugled i merilo ponasanja. Sasvim isto znacenje je imala
rimska titula reks koja je nastala od regulus.
Pomen kralja nalazimo u predrimskoj Galiji, odnosno staroj srpskoj Rodaniji, gde je od te titule ostala uspomena u imenu Karl.
Srpska drzava 2.000 godina pre Hrista
Jedanaesta i najvisa titula je "car", cije postojanje obavezno
podrazumeva i postojanje drzave, isto kao i u slucaju kralja. Ovo je
vrlo stara titula i pojavljuje se oko 2.000 godina pre Hrista. Ova
titula je nastala od uloge boga Varune, koji je smatran carem bogova i
vladarom nebeske tvrdjave-vara. Titula se pojavljuje istovremeno kada i
prva srpska drzava, sa Ninom Belovim, koji se u starom Zavetu zove
Nebrod, a u staroj srpskoj tradiciji jos i Bak. Prema Euzebiju Pamfilu,
Nino je ziveo 52 godine, od 2054. do 2002. godine. Nino je posao iz
Srbije oko 2025. godine, osvojio je Malu Aziju, Misir, bliski Istok i
sve do reke Inda. To je bio prvi prodor Arijevaca u Indiju. Ostavio je
svoju zenu Semiramu da dovrsi izgradnju Vavilona, a on se vratio u
Srbiju oko 2007. godine. Po povratku u Srbiju proslavio je prvi trijam
u cast njegove velike pobede. Stari Srbi su svake trece godine
proslavljali trijam od vremena Ninovog
povratka pa sve do srednjeg veka.
Nino je imao titulu cara, sto se moze procitati iz jednog nadjenog
zapisa u Mesopotamiji, u kome stoji ime "Ninssar". Na Bliskom Istoku su
pisali car kao "sar" ili "ssar". I Misirci su ovu titulu pisali kao
sar. Vladari iz dinastije Lagica, koji su vladali u Misiru i zvali se
svi Ptolomejima, sve do poslednjeg od njih - Kleopatre, nosili su
titulu "ka" i car. "Ka" je misirski bozanski princip koji faraonima
daje bog Ta. Ovu titulu je od Lagica preuzeo Kaj Julije, prilikom
njegove zenidbe sa Kleopatrom, a ona na latinskom ima svoj oblik: ka
et sar, kaesar.
Ninovo carstvo je bilo svetsko carstvo kome je pripadala bar polovina
savremene Evrope, deo Azije i deo Afrike. Posto se to carstvo vremenom
raspalo, obnovio ga je Serbo Makeridov, oko 1325. godine st.e., koji se
u Starom Zavetu pominje kao Asur. U slavu svoga prethodnika Nina
sagradio je cuveni grad Ninivu. Serbova drzava je bila takodje jedno
svetsko carstvo, koje se prostiralo kao i
Ninovo, na tri kontinenta. Serbo je takodje prodro u Indiju i osvojio
celu dolinu reke Inda od izvora pa sve do Indijskog Okeana. Srbi su ovu
reku nazivali - Nil, a ime Ind je nastalo od Sind, sto sanskritisti
tumace da ima isto znacenje sto i reka. Ja mislim da to ima veze sa
dubokim vodama, kao sto se kaze - Sinje More. Serbovi potomci vladali
su nekoliko vekova Asirijom, koja se u stvari zvala Surbija.
Preskocicemo Prijamovu Troju, brojne srpske drzave u Maloj Aziji,
Minovski Krit i rasensku, odnosno rasku drzavu u Italiji i vracamo se u
savremenu Srbiju. Znamo da je postojao jedan vladar u Beloj Zori, pa
bilo da je imao zvanje kralja ili cara, tu je postojala njegova drzava
u devetom veku st.e. Karanov naslednik u Vodeni, njegov sin Koilo ili
Kojo nije imao titulu ni kralja ni cara, ali je mozda tu vec postojala
drzava. Tek je njegov unuk, Perdika I uzeo jedno od tih zvanja oko 700.
godine st.e. Neosporno je da je to posigurno bio pocetak jedne nove
srpske drzave u Evropi. Ova drzava se nije, jos tada, zvala Makedonija,
nego Pelonija. Makedonijom je nazvata kasnije. Pored drzave koju su
osnovali Karanovici pomenucemo drzavu cara Vardila, iz prve polovine
cetvrtog
veka st.e. Vardilo je bio iz plemena Anta, koji se pominju jos i oko
hiljadu godina kasnije i koji su u petom veku st.e. bili u dolini reke
Tare. On je pocetkom cetvrtog veka uspeo da okupi i ujedini brojna
srpska plemena i stvori prostranu i mocnu drzavu sa prestonicom u
Skadru. Vardilo je imao u svojoj vlasti i Makedoniju, gde su Karanovici
vladali kao njegovi vazali. Vardilovu drzavu Grci nazivaju Ilirijom i
to je prva srpska drzava koju stranci nazivaju tim imenom, ali nece
biti i poslednja. Tako su nazivali i drzavu cara Agrona,
sa prestonicom takodje u Skadru, oko polovine treceg veka st.e., koju
Joanis Zonara naziva doslovno Srpskom Imperijom. Kada je to bila
Agronova drzava, onda je to neminovno bila i Vardilova, kao i drzava
Filipa I Karanovica, koja se sirila na prostoru bivse Vardilove drzave.
Bez obzira na to da li su te drzave nazivali Ilirijom ili Makedonijom,
one su stvarno bile Srpske Imperije.
Obnova Osstroilove srpske carevine 490. godine
Obnova srpske drzave, posle raspada Rimske Imperije, bila je 461.
godine kada je Markelin krunisan u Solunu. Markelin je bio Srbin i
jedan od vojskovodja Rimske Imperije koji je doprineo pobedi nad
Atilom, na Katalonskim Poljima 451.godine. Obnovu srpske drzave,
Srbije, ucvrstio je Osstroilo Svevladov 490. godine. Osstroilova drzava
se naziva Srpska Carevina ili krace - Srbija. Drzava koju je osnovao
Osstroilo bila je nastavak one koju je osnovao Markelin, pa se time
podrazumeva da je u pitanju i nastavak drzavnog imena. Posto se radi o
obnovi drzave istog naroda, na istom prostoru, to podrazumeva i obnovu
drzavnog imena, onog od pre rimskog osvajanja o kome nam Zonara govori,
to jest Srpskog Carstva. Od toga vremena pa sve do pada Vojvodstva
Svetog Save, krajem 15.
veka, punih hiljadu godina, Srbija je postojala kao drzava bez prekida.
Anonimus Raventanis nam predstavlja tri srpske drzave istog imena -
Srbija, koje postoje istovremeno u Evropi, i to: prva od Jadranskog
Mora do Dunava, koju nazivamo Ilirskom Srbijom, druga od Dunava do
Karpata, koju nazivamo Dacckom Srbijom i treca od Karpata do Baltickog
Mora, koju nazivamo Sarmatskom Srbijom. Kada se govori o Sarmatskoj
Srbiji, tu dolazi do udvajanja imena, kao da se govori o Srpskoj
Srbiji, jer je ime Sarmati samo prelik srpskog imena. Rimljani su
osvojili Ilirsku Srbiju i dobrim delom Daccku Srbiju, jedan vek posle
Hrista. Iako su u Dacckoj Srbiji osvojili njenu prestonicu,
Serbogetussu, nisu osvojili celu njenu teritoriju. Ostao je jedan deo
izmedju Tise i Dunava koji nikada nisu osvojili i koji su nazivali
zemljom Jazika. To znaci da drzavna tradicija Daccke Srbije nije bila
prekinuta rimskim osvajanjem. Cela Sarmatska Srbija je ostala van
rimskog domasaja. Osstroilo Svevladov je dosao bas iz Daccke Srbije da
obnovi Ilirsku Srbiju. Nesto slicno se desilo i u vreme turskog
osvajanja. Daccka Srbija se sada zove Vlasska, a Balticcka Srbija -
Poljska i Rasija. Vlasska, Poljska i Rasija su nastavak srpske drzavne
tradicije.
Od uspostavljanja Ninovog carstva, oko 2015. godine st.e., pa do danas,
to je za cetiri hiljade godina, srpska drzavna tradicija nije
prekinuta. Sve druge drzave su bile i prosle, samo je Srbija vecna.
------------------------------------------------------------------------
TRAGANJA DR DERETICA
Istoricar iz Cikaga dr Jovan I. Deretic vec godinama po najvecim
bibliotekama sveta pasionirano istrazuje gradju vezanu za daleku
proslost Srba i prvih srpskih drzava. Da bi to uspesno obavio, morao je
da nauci nekoliko stranih
jezika, a medju njima i grcki i latinski. U svojim neumornim traganjima
naisao je na mnoge falisfikate drevnih istorijskih dokumenata koje je
razotkrio uporedjujuci lazne prevode sa znatno starijim originalima. U
tome je, nazalost, prednjacila Vatikanska crkva.
Nalazi dr Deretica (objavljeni u nekoliko istorijskih knjiga u
inostranstvu) ruse dosadasnja istorijska saznanja i norme o starosti
srpskog naroda i srpske drzavnosti i nailaze na oprecna tumacenja na
koja dr Deretic nastoji da odgovori obiljem dokumenata, uglavnom dosad
nepoznatih za jugo-istoricare, i na toj dokumentaciji zasniva sopstvenu
teoriju - dokazujuci istovremeno kakva je neprocenjiva steta bila
naneta nasoj istoriografiji.
vredi pokusati doci do istine bez obzira na cenu, jer kada sunce zasija tada se i zivot probusi
sve je ovo istina kojoj dodajem dok je Srpskog jezika bice i Srbije, uz to mogu reci da je i jedan datum na Kosovskom stubu koji podize despot Stevan lazarevic pisala godina 6000 i neka. inace uskoro cu postaviti deo tog teksta koji je pisao na delu kamena koji cuva u Karlovcu, a dok to ne postavim neka se svet razmisli o Srpskim recima Rod-anija, Rod Stujart, Iber-ija, Tri -glav i drugo
Kosta Milovanović - Pećanac, poznati četnički vojvoda: Vođa Topličkog ustanka
Srbin je, rodom iz Metohije, koji je od arnatuskih nasilja sklonio glavu u Toplicu, a i kasnije
je išao klasičnim četničkim putem: podoficirska škola, ulazak u četničku organizaciju,
upadanje u Staru Srbiju i Makedoniju sa četama i borba protiv Turaka. Umeo je sa Šiptarima i
sa njihovim vođom Isom Boljetin-com, u njegovoj takozvanoj vladi bio je vojni komandant.
U istoriju je ušao po Topličkom ustanku 1917. kada se Južna Srbija digla protiv Bugara
(Bugari i tada i sada uče da u Južnoj Srbiji žive Moravski Bugari, a dok su vladali Južnom
Srbijom od 1915 - 1918. činili su neviđene zulume: pobili su sve školovane Srbe, izbacivali
"ić" iz prezimena sa grobalja i iz crkava. Petrovići su postali Petrovi, deca u školi učila "Az
sm Bulgarin", počeli su da regrutuju Srbe za bugarsku vojsku. Na ovo je Južna Srbija
odgovorila Topličkim ustankom 1917, koji su poveli četnici Kosta Vojinović i Kosta Pećanac,
koji je avionom doleteo iz Soluna za Toplicu.
Posle sloma ustanka održao se krstarećiKopaonikom, Hercegovinom i Crnom Gorom do
dolaska srpskih trupa iz Soluna. Posle uspostavljanja Kraljevine SHS borio se protiv
separatista Mehonjića i Boškovića u Novopazarskom sandžaku.