Vjerujem,
da kise isto plakati mogu,
olujni vjetrovi stati
u svom zastrasujucem hodu
i da list zuti u postelji sume
bijeli jastuk ima.
I jezero divno kad neko zamuti,
opet moze gledati sa bistrim ocima.

Da snijegovi bijeli
sa dusom od pamuka
mogu da se spuste na pustinjskoi krov.
I urlik jednog usamljenog vuka,
da je samo pjesma
i ljubavni zov.
Da i rijeke na izvor se vrate,
napiju se svoje bozanstvene snage,
i da brda nebo rukama dohvate
da u oblacima sniju,
svoje snove blage.

Da i moja suza u more se spusti,
da dotakne biser,
tu svoju ljepotu.
I kada mi dusa ovaj put napusti,
vjerujem u ljubav
i u novom zivotu.
Vjerujem.

Like!