Specifikacija sadrži upotrebljavano jestivo samoniklo (divlje)
bilje i služi kao informacija o nazivu divlje jestive biljke, opisu, glavnim
karakteristikama i nameni u ushrani ljudi.
I.deo: Artičoka divlja - Luk vlašac
ARTIČOKA DIVLJA (Cynara carduncalis) – koristi
se samo cvetna glavica (bez korena, stabljike i velikih listova).
Sadrži luteonin i aligenin koji imaju lekovito svojstvo. Priprema se
na isti način kao gajena artičoka.
Lekovita svojstva: deluje na
krvne sudove, povećava njihovu elastičnost (prvenstveno velikih
arterija vrata i nogu). Može se uvrstiti u namirnice koje
preveniraju moždani i srčani udar.
BEDRENIKA (Pimpinella saxifraga) – koristi se mladi koren, koji raste na nizinskim livadama i šumskim čistinama. Sadrži etarsko ulje, pimpinelin, tanin, gumu, kumarin, umbeliliferon, saponizid i smolu.
BOKVICA ženska (Plantago major) – sadrži: belančevine, šećer, masna ulja, vitamin C, limunsku kiselinu, tanin, pektin, saponizid, fitoncid, sluzi. Koristi se list koji se bere od maja do septembra.
BORAČ, boražina (Borago officinalis) –
listovi su vrlo ukusni mladi. Koristi se kao začin za salatu
(naročito od krastavaca), povrće, supe i umake. Plavi cvetovi su
jestivi i koriste se za dekoraciju.
Lekovita svojstva: pomaže kod
prehlada disajnih puteva.
BOROVNICA, borovnjača (Vaccinium myrtillus) –
koristi se sveži ili osušen bobičasti plod, jedu se sveži,
ukuvani, kao voćni sok, a pravi se i vino. Plod je tamnoplave boje,
sadrži: mineralne materije (magnezijum, kalijum, fosfor), brojne
vitamine (provitamin A, B1, B2, B6 i C), šećer, limunsku, jabučnu
i ćilibarsku kiselinu, pektin, arbutozid, holin, flobatanin i
sluz.
Lekovita svojstva: blagotvorno deluje kod dijareje, za nerve
i oči. Napitak (od 120 g ispasiranih bobica pomešanih sa mlakim
mlekom) smanjuje nadraženost želuca. Gusto skuvani sok pomaže kod
fleka na koži i svraba.
Posebna napomena: ruski naučnici su
napravili preparat, prirodnu kombinaciju za očuvanje i poboljšanje
vida. On sadrži biološke aktivne materije borovnice (antocijane,
organske kiseline, karotin, pektinske materije) i vitamine B1, B2,
B6, vitamin C, vitamin P (rutin) i cink
BOSILJAK (Ocimum basilicum) – upotrebljava se
samonikli i kultivirani, samo list u svežem ili sušenom stanju kao
začinska biljka, naročito u mediteranskoj kuhinji. Koristi se u
salatama, supama, jelima od povrća, ribama, umacima i marinadama.
Najbolje odgovara u jelima od paradajza, patlidžana, belog luka i
sireva. Od listova bosiljka, maslinovog ulja, belog luka, svežeg
sira, soli i pinjola priprema se dobro poznati pesto, talijanski
preliv za testenine, salate, sendviće.
Miris bosiljka je
sastavljen od preko 100 različitih sastojaka eteričnih ulja od
kojih u svežem listu ima od 0,02–0,9%, a u suhom stanju i do 1,5%,
zavisno od lokaliteta i porekla (države). Listovi imaju intenzivan i
veoma aromatični ukus bibera. Sveže listiće iseckati sitno ili ih
koristiti cele za garniranje.
Lekovita svojstva: poboljšava
apetit, pospešuje varenje, deluje umirujuće, omogućava dobar san,
koncentraciju i ublažava upalu. Povoljno deluje na snižavanje
šećera u krvi, smanjuje krvni pritisak i holesterol.
BRAŠNJENIK, divlji spanač – male je energetske vrednosti, 54 kalorije u 100 g. Sadrži belančevine, mast, ugljene hidrate, vitamin A i C. Koristi se list na isti način kao i spanać.
BRUSNICA (Vaccinium vitis idaea) – plodovi su sitni crvene bobice, kiselog ukusa. Koristi se kao hrana i poseduje lekovita svojstva. Plodovi brusnice poboljšavaju apetit, a čaj od lista i ploda ima nakiseo ukus sa blagim antibakterijskim dejstvom.
CIKORIJA, vodopija, cigura (Cichorium intybus) – koristi se mlado lišće i koren. Sadrži: 7,7 % suve materije, 0,4% belančevina, 0,13% biljne masti, 4% ugljenih hidrata, mineralne materije (gvožđe, kalijum, kalcijum, magnezijum, fosfor), provitamin A, vitamine B1 i B2, 2,9 mg vitamina C i vitamin K. Osnovni sadržaj korena je inulin (voćni polisaharid), zatim pektin, voćni šećer, skrob i cikorietol. Preporučuje se dijabetičarima zbog sadržaja inulina jer snižava nivo šećera u krvi. Oblik lista je sličan maslačku. Od nje su stvorene nove vrste, kao: rukola, žuta i crvena cikorija, sve vrste radića i krupno mesnati koren, od kojeg se pravi cikora. Uglavnom se koristi za salatu, omlete, kuvano povrće, kolače, čaj i dr. ili kao začin drugim jelima. Pripremljena jela od lišća su specifičnog ukusa. Sušenjem, prženjem i mlevenjem korena cikorije dobija se nekada poznata cikorija (zamena za kafu). Suvi koren sadrži oko 72% ekstrativnih materija, većim delom šećera, zatim inulina 6-7%, gorku materiju intibin i eterično ulje.
ČIČAK (Arctium lappa L.) – za jelo se koriste
mladi izdanci, mlade sočne stabljike, listovi i koren biljke. Bogat
je mineralnim sastojcima (naročito gvožđem), vitaminima, prirodnim
šećerima, naročito skrobom, organskim kiselinama i inulinom.
Upotrebljava se presan, kuvan, pržen ili osušen kao dodatak
različitim jelima od povrća. Prolećni ili jesenji mladi izdanci
nakon što izbiju iz zemlje (skupljeni u martu i aprilu ili u jesen)
su mekani i mesnati. Oni sadrže 25-40% vitamina C i oko 11%
karotina, malo sluzi, tanina i eteričnog ulja.
Mlade sočne
stabljike (seku se pre nego biljka procveta) i peteljke lista ljušte
se i koriste sirove u obliku salate, od njih se pripremaju čorbe,
variva i pire ili se pohuju. Pre glavne pripreme mogu se prokuvati.
Stabljike se jedu i kao desert, prokuvane i ušećerene.
Koren
biljke (Bardannae radix) se upotrebljava presan, kuvan, pržen ili
osušen kao dodatak različitim jelima od povrća. Koren ima 71
kaloriju, a u 100 g sadrži: 1,33 g belančevina, 0,47 g masti, 15,70
g ugljenih hidrata, oko 45% inulina (posebne vrste šećera), masnih
kiselina, fosforne i taninske kiseline, drugih organiskih kiselina,
masnog i etarskog ulja. Od svežeg korena mogu da se pripremaju
čorbe, varivo i pire. Dužim ukuvavanjem dobija se slatki sirup,
pogodan u dijetalnoj ishrani. Osušen koren se može koristiti na
razne načine. Napitak sličan kafi priprema se od pečenog i
samlevenog korena čička. Može biti i dobra zamena za krompir jer
sadrži mnogo skroba. Osušen i samleven koristi se kao dodatak
raženom ili pšeničnom brašnu za pripremu hleba, raznih peciva i
poslastica. Bere se u avgustu i septembru. Organizmu daje snažnu
energiju i deluje okrepljujuće. Slaže se dobro sa ostalim
korenastim povrćem, žitaricama i mahunarkama. Pečen i mleven
koristi se kao zamena za kafu. U zimskim mesecima se konzerviše
mariniranjem ili sušenjem. Koristi se u dijetalnoj ishrani kao
ukusno povrće.
ČIČOKA DIVLJA (Helianthus tuberosus L) – krtole čičoke ne sadrže skrob već samo inulin (neka vrsta polisaharida), koji za vreme varenja i razgradnje u organizmu prelazi u fruktozu, prirodni šećer. Fruktoza je najbolji prirodni zaslađivač (dvaput slađi od običnog šećera) koji doprinosi prirodnoj kontroli osećaja gladi.
ČUBAR (Satureja hortensis) – veoma aromatična
biljka koja se koristi u malim količinama umesto bibera. Koristi se
u svežem i osušenom stanju kao začin za jela od mahunarki, kupusa,
mesa, divljači, gljiva, kobasičarskih proizvoda, salate i dr.
Odličan je za stavljanje krastavaca i paradajza koje se dodaje uz
fino povrće, meso ili ribu, jer njegova eterična ulja preuzmu
osnovni ukus namirnica.
Lekovita svojstva: pojačava apetit,
ublažava nadimanje i druge stomačne tegobe.
ČUVARKUĆA (Sempervivum tectorum) – sadrži šećer, mineralne soli, jabučnu i mravlju kiselinu, sluz, gumu. Koristi se list, koji se bere od aprila-juna i u septembru.
DRAGUŠAC, potočarka, kreša (Nasturtium
officinalis) je samonikla biljka, raste u plitkim rekama, potocima,
izvorima, puže ili pliva na vodi. Vršci i listovi finog su i malo
gorkog ukusa. Koriste se za salatu, kao dodatak drugim varivima i
začin jelima. Bogat je vitaminom C i eteričnim uljem.
Lekovita
svojstva: utiče na lučenje probavnih sokova.
ĐUMBIR, ginger (Zingiber officinalis R.) –
uspeva u skoro svim zemljma tropskog područja. Raste do 2 m visine,
ima velike duguljaste listove i roza cvetove. Koristi se samo koren
biljke. Svež đumbir je svetlosmeđe boje, a meso je sočno
svetložute boje. Mirišljav je, papren, malo gorči i ima
slatkasto-voćnu komponentu. Koren se koristi svež, osušen ili u
prahu, kao začin, a ima i lekovita svojstva. Ljutu aromu daju ulje
đumbira i eterična ulja. Kvalitet i jačina zavise od sorte,
oblasti uzgajanja i perioda branja. U našem području se uzgaja samo
japanski, sa manje ljutine i podseća na pomorandžu. Pristaje uz sva
jela, pečenje, umake, čorbe i kolače. Ljutkastu aromu daje i
kuvanim jelima mesa i ribe, a kombinuje se i sa drugim egzotičnim
začinima. Zbog voćne arome može se koristiti i kao dodatak
slatkišima (sitnim kolačima, pralinama, desertima, sirupima,
likerima, slatkoj zimnici). Đumbir emituje toplotu, pa se tokom zime
preporučuje čaj od đumbira. Što se duže kuva jelo je pikantnije.
Đumbir je i afrodizijak, grickanjem svežeg ili kandiranog,
poboljšava ljubavnu želju i jača potenciju. Najkorisnije ga je
oljuštiti, izrendati (ili sitno iseckati) i dodati ga pred kraj
kuvanja u jelo (radi blage ljutine).
Lekovita svojstva: otvara
apetit, poboljšava probavu. Čaj pomaže kod prehlada i stomačnih
problema. Prah uništava ćelije raka jajnika, jer ubrzava proces u
kome kancerogena ćelija pod uticajem enzima iz đumbira uništava
samu sebe. Nekoliko kolutova svežeg đumbira osvežava kupku.
Prethodno kolutove ostaviti da odstoje 15 minuta u ključaloj vodi, a
zatim dodati u kupku, koja pobojšava cirlulaciju. Kandirani đumbir
pomaže kod mučnine.
Način čuvanja: svež se može očuvati u
hladnjaku do tri nedelje ili ga zamrznuti na dužer vreme. Zamrznuti
đumbir se lako deli, ljušti i renda.
ESTRAGON (Artemisia dracunculus) – koristi se
veoma aromatični list kao začin za supe, jela od paradajza,
piletine, ribe i gljiva, testenine, salate i umake. Najbolje ga je
koristiti u svežem stanju u malim količinama. Svoj ukus razvija tek
u toku kuvanja. Ima blago gorak ukus, sličan ukusu bibera. Mladi
listovi se koriste i kao salata. Sadrži 0,1–0,4% eteričnog ulja.
Od lista se pravi estragonsko sirće.
Lekovita svojstva:
poboljšava apetit.
GAVEZ (Symphytum officinale) – koristi se tamnosmeđi koren, mlado lišće i izdanci. Sadrži: šećer, mineralne materije, osobito vitamin A i C, asparagain, alantoin, etarsko ulje, gumu, sluzi, smole i tanin. Mladi listovi se upotrebljavaju samo u rano proleće dok su nežni i ukusni, pomalo oporog ukusa sličnog krastavcima. Mladi izdanci gaveza su ipak najukusniji. Sveži gavez se ne upotrebljava jer se smatra da se u listovima i izdancima nalaze neki štetni sastojci. Ove štetne sastojke toplota (termička obrada) pri kuvanju potpuno razgrađuje.
HRAST (Quercus) – postoje oko 200 vrsta, a
najpoznatiji su: lužnjak (Quercus robur), cer (Quercus cerris),
kitnjak (Quercus sessiliflora), medunac (Quercus lanuginosa), sladun
(Quercusconfeta), crnika, česvina (Quercus ilex) i dr.
Žir cera
se koristio u ishrani ljudi tokom rata i poratnih godina. Pravilo se
brašno i ukusan hleb. Kora žira sadrži gorke materije, pa se
prethodno peče na 150oC dok ne otpadne, ili se kuva u dve
vode.
IĐIROT (Acorus calamus L.) – upotrebljava se za pripremu mnogih jela, likera i desertnih pića, aromatičnih i gorkih rakija. Sadrži etarsko ulje, smole, tanin, amorfne žute mase akorina i malo organskih baza. Najčešće se meša sa korijanderom i koristi u vidu ”ratnog cimeta” ili kao ”ratni cimet”. Etarsko ulje i akorin otvaraju apetit i poboljšavaju varenje.
IZOP (Hyssopus officinalis) – sadrži kalijum
nitrat, šećer, etarsko ulje, diosmozid, marubin, pektin,
fitosterol, holin, sluzi, tanin i razne soli. Pomalo je gorkog ukusa,
podseća na nanu i timijan. Izuzetno je ukusna u jelima od mesa i
ribe, kao dodatak u biljnom puteru, majonezu, biljnom ulju, u jelima
od krompira i mahunarkama.
Lekovita svojstva: etarska ulja imaju
dezinfekciono dejstvo. Čaj od izopa je veoma efikasno sredstvo
protiv kašlja.
JAGORČEVINA, jaglac (Primula veris L.) –
višegodišnja je zeljasta biljka i javlja se u nekoliko vrsta, ima
hranljiva i lekovita svojstva. Rizom im je tanak, izdužen, obrastao
žiličastim korenovima. Iz rizoma izbija rozeta od nekoliko listova,
a zatim drška i na kraju žuti levkasti cvetovi. Lisna rozeta se
formira u rano proleće. Listovi su jajasti ili izduženi, zaobljenog
vrha, naborani, dlakavi na naličju. Plod im je valjkasta čaura.
Listovi (Primulae folium) sadrži: šećer, vitamine (karoten,
vitamin C oko 500 mg%), flavonoid, primaverin, do 2% saponizida,
saponin, sluzi i metilni salicilat. List za ishranu treba da bude
potpuno mlad i beru se samo nekoliko iz rozete. Stariji listovi su
neupotrebljivi, jer su gorki. Mladi listovi se koriste sveži, kao
dodatak salatama ili varivima. Ne treba ih koristiti u velikim
količinama jer su u njima prisutni saponozidi (koji su blago
otrovni). Lišće se pre upotrebe popari ključalom vodom, voda se
baci i dalje se priprema kao i spanać.
Listovi se ubrajaju među
najbogatije izvore C vitamina.
Cvetovi (Primulae flos) su
prijatnog mirisa na med i sladunjavog ukusa. Sveži cvetovi se mogu
dodavati u salate kao ukras.
Kontraindikacije: u većim količinama
je štetna po zdravlje ljudi.
Posebna napomena: jagorčevina je
stavljena na listu zaštićenih biljnih vrsta.
JAREBIKA (Sorbus aucuparia L.) – plod je
okruglast, žućkastocrven, gorkog i kiselog ukusa. Sazreva krajem
avgusta a bere se posle prvih mrazeva. Plod u 100 g sadrži: 72 g
vode, oko 6 g šećera (fruktozu, glukozu, sorbozu, i saharozu), 100
mg vitamina C, tanina, sorbitne, citronske, jabučne, jantarske i
vinske kiseline, 20 mg% karotina. U tragovima ima i parasorbinske
kiseline koja je otrovna. Veoma je lekovita. U ishrani od zrelih
plodova se priprema sok, marmelada i pekmez, pravi se veoma dobro
sirće, a peče se i rakija.
Lekovita svojstva: kod laringitisa,
edema glasnih žica, bolesti srca i krvnih sudova, hemoroida,
opstipacije i dr.
KADULJA, žalfija (Salvia officinalis) —
dugoljasti, sivozeleni, somotasti listovi imaju veoma intenzivan
miris (malo podseća na kamfor). Koristi se list koji je prijatnog
mirisa i gorkog ukusa. Sadrži etarsko ulje, tanin, smolaste i gorke
supstance. Koristi se kao začin za meso, dodaje se ćevapu i umacima
od paradajza. Nezamenjiva je kod teleće jetre.
Lekovita svojstva:
pospešuje varenje, deluje antiseptički, ublažava glavobolju i
nervnu napetost. Njegova etarskla ulja su veoma lekovita kod obolele
sluzokože.
KAMENIKA (Saxifraga) – ima pikantan i
osvežavajući ukus, sličan orahu. Miris podseća na krastavac.
Sadrži puno vitamina C. Obavezan je sastojak zelenim umacima,
koristi se za jela od jaja, začinjavaju se supe, salate, jela od
povrća i voća. Može se i zamrznuti.
Lekovita svojstva:
blagotvorno deluje na srce.
KAPRA, kapri (Capparis spinosa) – koriste se cvetni pupoljci i zrna veličine bibera koji se konzerviraju u sirćetu. Cvetovi sadrže pektinske materije, eterična ulja, saponine i smole. Koristi se kao začin u vidu dodatka u pripremi pikantnih sosova, preliva, salata i u raznim predjelima koja treba da imaju pikantniji ukus. Lekovita svojstva: podstiče apetit i olakšava varenje.
KESTEN PITOMI (Castanea sativa L.) – plodovi su
crvenkastosmeđe boje i nalaze se u bodljikavoj čauri po nekoliko
komada. Veoma su hranljivi, ukusni, slatkasti i teško se vare. 100 g
ima 245 kalorija. Sadrži 2,42 g belančevina, 45,54 ugljenih hidrata
(najviše skroba 44 g u sirovom oljuštenom plodu), 2,26 g masti. Od
minerala sadrži kalijum, natrijum, fosfor, gvožđe, kalcijum,
sumpor, magnezijum, hlor, mangan, bakar, a od vitamina A, B1, B12, C,
E i 8,1 g dijetalnih vlakna.
Plod kestena (jezgra) se koristi u
sirovom (oljuštenom) i termički obrađenom stanju (kuvan ili
pečen). Pre termičke obrade (za kuvanje ili pečenje) obavezno
nožem zaseći vrh opne svakog kestena. U svežem stanju (oljušteni)
mogu da se kuvaju, poširaju u mleku ili crvenom vinu ili dinstaju na
maslacu za ukrašavanje jela. Od kuvanih oljuštenih kestena (oko 25
minuta sve dok se opna ne odvoji) priprema se pire (za supu, umake,
dodatak jelima, nedevima i poslastice) ili kao prilog uz crveni
kupus. Poznato je da se kesten pire s dodatkom šećera i šlaga
pretvara u omiljenu poslasticu, tortu. Zasečeno kestenje se peče u
poklopljenom tiganju oko 10-15 minuta uz trešenje ili u otvorenom
plehu u pećnici oko 15 minuta na 200oC dok se kora
ne odvoji. Posle pečenja kestenje se ljušti i jede. Tanka kožica
se najbolje uklanja nožem. Sušeni kesteni se prerađuju u brašno,
bogat je šećerima. Brašno se koristi za pripremu hleba (dodatak
bezglutenskom brašnu), kolača i poslastica (palačinki, keksa i
torti). Lišće pitomog kestena se odlikuje visokim sadržajem K
vitamina. U kulinarstvu se od kestenova pripremaju supe, pirei,
nadevi, razne poslastice a koriste se i kao dodatak drugim
jelima.
Lekovita svojstva: utiče na brže zarastanje rana, od
lišća se priprema čaj, sličan pravom čaju).
KISELICA, štavelj (Rumex cetossela) – koriste se mladi sočni listovi i izdanci nakiselog ukusa koji se beru u proleće, a i kasnije posle košenja livada. U većim količinama nije preporučljiv jer njegovi sastojci stvaraju tegobe. Od njih se pripremaju jela kao i od divljeg zelja, ali i salate, umaci i kremovi. Mogu se konzervirati za zimu na različite načine.
KOMORAČ, morač (Foeniculum vulgare P, Mill) –
liči na kopar, ali miriše na anis. U ishrani se koristi list, lisna
drška (kao začin) i zadebljali gomolj. On sadrži 2-6% etarskog
ulja, čiji je glavni sastojak anetol 50-60%, fenhol, alfa-pinen,
limonen i felandren. Osim toga plod sadrži oko 18% biljnog ulja, 5%
šečera i 20% belančevina, zatim mineralne materije (kalcijuma i
fosfora), vitamine (beta karotin oko 7mg%, grupu vitamina B, vitamina
C od 50-120 mg%). Svi delovi imaju sladak ukus i prijatan miris koji
potiču od fenolnog jedinjenja anetola koji ima antiseptično
dejstvo. Gornji delovi (listovi) se upotrebljavaju sirovi, kao začin
ili kao dodatak kuvanim jelima (varivima: grašku, bobu, soji), za
umake, omlete, supe, marinade. Zadebljanje se koristi za jelo
pojedinačno ili u kombinacijama. Kuvan se obično jede s nekim
prelivom. Odličan je za varivo ili pečen uz dodatak peršuna,
origana ili belog luka. Svež gomolj se koristi i kao salata,
začinjen solju, uljem i sokom od limuna. Koristi se i kao dodatak
hlebu i pecivima, konzervisanom povrću. Dodaje se plodovima mora,
ribi, svinjetini, umacima i keksu. Ekstrakti etarskog ulja se koriste
u proizvodnji likera, desertnih alkoholnih i bezalkoholnih pića, za
proizvodnju slatkiša, bombona i dr.
Lekovita svojstva: osvežava,
pospešuje probavu, jača apetit, preporučuje se kod kašlja i
oboljenja disajnih puteva i dr. Sok od gajenog komorača pomaže kod
skorbuta, reumatizma i nervoze. Ulje se koristi za inhalaciju i
obolela reumatična mesta.
KOPRIVA VELIKA, prava kopriva (Urtica dioica) i
KOPRIVA MALA (Urtica urens) – u ishrani se koriste samo sveži ili
osušeni vršni listovi obe vrste kopriva. Lišće koprive je nisko
kalorično i veoma lekovito. U 100 g jestivog dela ima svega 58 kcal.
Ima veliku fiziološku hranljivu vrednost: belančevina (5,5%), koje
su sastavljene od niza nezamenljivih esencijalnih aminokiselina
osnovnih nosioca života, 0,7 odsto masti i 7 odsto ugljenih hidrata.
Sadrži minerale (najviše gvožđa i mangana), zatim kalcijuma,
fosfora, natrijuma, sumpora, kalijuma, magnezijuma, silicijuma,
tanina, soli i drugih minerala, enzime i organske kiseline (mravlju,
maslačnu, sirćetnu i pantotensku kiselinu) i supstance koje deluju
na sekreciju želuca. List je bogat vitaminom A (beta karotinom do 20
mg na 100 g) i vitaminom C (75 do 140 mg, odnosno 20 puta više
vitamina C nego u zelenoj salati ili drugim vrstama gajenog povrća),
B2 i K vitamina, hlorofil, flavonoide, histamine, enzime, tanine,
vosak. i 3% celuloze. Hlorofil podstiče razmenu materija, čisti
organizam, dezinfikuje rane i pospešuje njihovo zarastanje.
Listovi
se koriste za pripremu raznih jela: čorbi, variva, kaše, umaka, kao
nadev za razna pečena testa (pite) i salate. Koriste se samo vršni
mladi listovi, koji mogu da se prže u ulju, kuvaju kao spanać.
Koprive treba popariti vodom i na taj način odstraniti toksin, a
zatim izgnječiti, praviti od nje pire koji se može upotrebiti kao
prilog mešanim salatama, uz meso, čorbe, kajgane i dr. Konzervira
se sušenjem za upotrebu u zimskim mesecima.
Lekovita svojstva:
popravlja opštu slabost organizma, smiruje kašalj, pomaže kod
gripa, prehlade, bronhitisa, astme, upale krajnika i pluća,
poboljšava varenje, popravlja krvnu sliku (protiv anemije). Jača
organizam, srčani mišić, stimuliše aktivnost srca, ubrzava
cirkulaciju, reguliše krvni pritisak i proliv, zaustavlja spoljašnje
i unutrašnje krvarenje, u slučajevima fizičke iscrpljenosti, dobar
je stimulans za jačanje korena kose i dr. Pomaže kod ateroskleroze,
upaljenih i proširenih vena i hemoroida, krvarenja iz nosa. Čisti,
jača krv, smanjuje šećer i mokraćnu kiselinu u krvi, smiruje
upalu sluzokože, želuca i čir, stimuliše rad creva, jetre,
izlučivanje žuči, utiče na veću aktivnost bubrega, izbacivanje
vode iz tela. Pomaže kod uvećane prostate, reume, artritisa i
gihta. Jača i umiruje nerve (naročito protiv neuralgija, išijasa,
vratobolje i lumbaga).
BRANJE I KONZERVIRANJE LISTOVA
Beru se samo 3–4 mlada (gornja) zelena lista sa stabljikom
(vršne visine do 15 cm), u proleće (od marta do maja).
Nakon
košenja (ili ručnog branja) ostavi se da jedan dan uvenu, zatim se
rasprostru u tankom sloju na suvom i promajnom mestu da se osuše. Sa
osušenih stabljika se pažljivo otkinu listovi i čuvaju u
kartonskoj kutiji ili platnenoj kesi u kojima treba da budu dobro
sabijeni.
Posebna napomena: sveži listovi i stabljika su
pokriveni lako lomljivim dlačicama, koje se kod najmanjeg dodira
lome i zabadaju u kožu, ispuštajući acetilholin i histamin (usled
kojih sveža kopriva žari). Ovo svojstvo se gubi odmah nakon
prelivanja svežih kopriva vrelom vodom. Važno je znati da samo
sveža kopriva jako žari, dok uvenula mnogo manje, a suva ne žari.
OSNOVNA PRIPREMA
U svežem stanju: ubrane listove mladih kopriva treba probrati i
dobro isprati vodom, zatim popariti (tako se odstranjuju toksin),
izgnječiti i nakon toga koristiti.
U sušenom stanju: konzervira
se sušenjem, za upotrebu u zimskim mesecima.
KORIJANDER (Coriandrum sativum) – samonikla
(ili kultivisana) biljka, ima svetlozelene rasperjane listove i
žućkaste ili smeđe plodove koji sadrže etarsko ulje. Listovi su
slični peršunu i mirišljavi. Seme podseća na biber.
Koristi se
samo potpuno zrelo osušeno aromatično seme, prijatne arome, kao
dodatak slanim i slatkim jelima od povrća, za supe, testenine, mesa,
divljači, ribe i pečurke, salate, ili za kiseljenje povrća.
Upotrebljava se za proizvodnju rakije, likera i kao dodatak hlebu,
pecivu, mesnim prerađevinama (kobasicama), medenjacima, a koristi se
i kao zamena za biber.
Lekovita svojstva: otvara apetit, pospešuje
varenje, podstiče rad želuca, creva i jetre, sprečava nadimanje,
snižava holesterol, jača koronarni sistem, smiruje nervnu
napetost.
Posebna napomena: u većim količinama postaje otrovan.
KRABULJICA – listovi su vrlo nežni i
osetljivi. Dodaje se u topla jela (naročito u supu i umake),
neposredno pred serviranje. Ide uz šargarepu, krompir, jaja, šparglu
i dr.
Lekovita svojstva: podstiče rad bubrega i pomaže kod
varenja
KRASULJAK, bela rada, petrovac (Bellis perrenis,
Compositae) – jestiva je i lekovita biljka. Male je hranljive
vrednosti, u 100 g ima samo 35 kalorija. Koriste se mladi listovi,
lopatičastog ili jajolikog oblika. Svi listovi se nalaze u prizemlju
rozete. Mladi listovi sadrže belančevine, masti, ugljene hidrate
(šećer), vitamin C i karotin, jabučnu, sirćetnu i oksalnu
kiselinu, zatim saponin, tanin, smole, eterično ulje i gorke
materije. Listovi se jedu sirovi ili prokuvani, najviše u proleće i
početkom leta, ali i u jesen. Ukus im je kiselkast, malo gorak i
lagano opor. Salata je ukusnija ako se ostavi začinjena da stoji 1-2
sata. Kombinuje se i sa salatom od krompira ili drugog divljeg
povrća. Naročito su ukusni usitnjeni listovi izmešani sa mladim
sirom. Listovi se mogu mešati sa ostalim varivima ili se stavljaju u
supu. Ovaj livadski krasuljak ima jedan nerv, a šumski i
jednogodišnji krasuljak imaju po tri nerva i isto su
jestivi.
Lekovita svojstva: jača i podstiče varenje, deluje kao
lek koji rastvara sluz, hladi, smiruje bolove i grčeve u želucu i
crevima.
LAZARKINJA, lazarica (Asperula odorata) –
sadrži proteine, skrob, mineralne materije, kumarinske heterozide,
gorke materije, etarsko ulje.
Kumarin nastaje prilikom sušenja
ove trave. Sveže grančice lazarkinje treba ostaviti preko noći na
dobro promajnom mestu da se osuše. Staviti je u vodu da stoji oko 30
minuta, pa je izvaditi.
Lekovita svojstva: pomaže kod bolova
glave.
LIVADSKO ZELJE, poljsko zelje (Rumex pulcher) je
zajedničko ime za raznovrsno samoniklo (divlje) bilje koje se
koristi u ljudskoj ishrani. Najpoznatije vrste su: bedrenika,
brašnjenik, cikorija, crni slez, čičak, gavez (crni koren),
kiselica (kiseljak), kopriva, livadska detelina, loboda, luk vlašac,
luk porjak, maslačak, matovilac, mečja šapa, mišjakinja, pupavac,
poljsko zelje, sedmolist, špargla, štavelj i dr. Lišće je po
pravilu bogato vitaminima i klorofilom (koji je najdragoceniji
sastojak lista), plodovi šećerima i vitaminima, a korenje i
lukovice sadrže skrob i šećere, dok su neki plodovi i semenke
izvor masnoća.
Osim nabrojanog, sadrže kiseli kalijum-oksalat,
bogate su vitaminom C, provitaminom A, mineralnim materijama
(naročito kalcijumom) i drugim korisnim sastojcima. Koriste se mladi
listovi i izdanci koji su ukusni i sočni. Njegovo lekovito dejstvo
ima terapijsku vrednost. Sakupljaju se pre pojave cveta. Najbolje ih
je brati ujutro po rosi ili posle kiše, birajući biljke koje rastu
po senovitim mestima. Pripremaju se na isti način kao i kultivirano
povrće, slično spanaću ili kupusu sa što manje osoljene i
ključale vode. Jelo se priprema bez mešanja u poklopljenoj posudi.
Pripremaju se kao samostalno jelo ili se dodaju čorbama, varivima,
pasulju, pitama i drugim jelima. Varivo je najbolje pripremati u
zemljanom loncu.
Listove livadskog zelja za salatu najpre oprati,
ocediti i preliti ključalom vodom i potom ocediti. Nekoliko kapi
limuna ili vinske kiseline, vitamin C će zaštititi od razaranja na
vazduhu.
LOBODA (Chenopodium album) – male je energetske vrednosti, svega 63 kalorije. Koristi se mlado lišće obične lobode i još nekih vrsta u proleće. Sadrži belančevine, masti, ugljene hidrate, mineralne materije i soli, vitamin A (karotenoid) i C, gorke materije, sluzi, gumu, vosak. Koristi se za salate, čorbe, variva i druga slana jela sa mesom. Bere se u aprilu, maju, junu, julu i avgustu.
LORBER (Laurus nobilis) – upotrebljava se list koji sadrži oko 1–3% eteričnog ulja u kome su glavni sastojci pinen i cineol. Koristi se kao dodatak kuvanim jelima od mesa i povrća, mesima od divljači, ribi, prelivima, marinadama i dr. Lekovita svojstva: pospešuje probavu, smanjuje nadimanje i smiruje živce.
LOTOS (Nelumbo nucifera) – vodena je biljka sa
prelepim, velikim, beloružičastim cvetom. Koristi se krtolast koren
(sličan šargarepi), koji u preseku ima dekorativnu šaru. Sadrži
hranljive sastojke: nelbumin (stimuliše telesne tečnosti i mišićno
tkivo), asparagin (pospešuje razlaganje i izbacivanje suvišne
otpadne sluzi iz bronhija i pluća) i skrob (sadrži 13% jednostavnih
šećera i odličan je izvor energije).
Suši se u tankim
kriškama. Koristi se za ishranu i pripremu tradicionalnih lekovitih
napitaka. Kuva se, prži, ili se koristi kao dodatak povrću i supama
ili kao lekoviti čaj (najefikasniji je od svežeg korena) ili
njegovog praha.
Bere se zimi, jer tada ima najviše hranljivih i
lekovitih sastojaka.
Lekovita svojstva: leči kašalj, prehladu,
sinuse, infekcije, bronhitis, astmu i veliki kašalj.
LUK ALJMA, zimski luk ((Allium fistulosum L.) –
koriste se pera, koja ostaju dugo zelena. Tera stalno novo lišće
visine od 30 do 50 cm. Sadrži mnogo mineralnih materija, vitamin C,
eterična ulja i flavonoide.
Lekovita svojstva: pospešuje
varenje, deluje antiseptično i preventivno na oboljenja srca i
krvotoka.
LUK SREMUŠ, medveđi luk, divlji luk (Allium
ursinum L.) – ima ga više vrsta, koristi se samo mlado lišće u
sezoni od aprila do juna i lukovica. Listovi mirišu na beli luk i
blagog su ukusa, a lukovica na mešavinu crnog i belog luka i ljutog
je ukusa. Lukovica se koristi isto kao i beli luk. Sadrži mineralne
sastojke (sumpor, magnezijum, mangan, gvožđe, cink) kao i beli luk,
vitamin C, karotin, alin, zatim ugljene hidrate, belančevine, masti
i celulozu i visoku komcentraciju sumpora (alicina). Upotrebljava se
sirov za salate ili kuvani listovi za čorbe, variva, piree, kao
začin i dodatak jelima. Za namaz se sitno isecka i pomeša sa mekim
sirom i pavlakom, a seckani za ukrašavanje jela ili se dodaje hlebu.
Mlada biljka se može kiseliti za zimu. Stajanjem i sušenjem lišća,
razgrađuju se njegove aktivne supstance. Lukovica se upotrebljava
slično mladom luku, kao začin, dodatak jelima (stavlja se na hleb)
namazan maslacem, kao salata ili podloga za variva, kao začin
čorbama, krompriru i drugim jelima. Nikada se ne razvijaju mlade
lukovice (razmnožava se putem semena).
Lekovita svojstva: ima
antibakterijska svojstva, snižava krvni pritisak, utiče na
stvaranje krvi, čisti krv, jetru, creva i želudac, jača pamćenje,
olakšava iskašljavanje. Vino od sremuša smanjuje sluz u plućima i
dugotrajan kašalj.
Kontraindikacije: osobe sa osetljivim želucem
treba da isečene listove preliju toplim mlekom i da odstoju 2 sata,
a zatim piju gutljajj po glutljaj
LUK VLAŠAC, drobnjak, sitni perjaš (Allium
schoenoprasum L.) – divlja je i trajna biljka. Uzgaja se ili raste
samoniklo i deo je svake začinske bašte. Biljka je visoka od 15 do
35 cm s malom i slabo oblikovanom lukovicom. Iz lukovice izbija gust
snop uskih i cevastih listova plavozelene boje. Ima vrlo fin miris,
na beli i crni luk, koji je vezan za prisutnost različitih
disulfidnih spojeva. Jelima daje lagan, svež ukus. Za jelo i začin
koristi se sitno iseckani sveži listovi, kao ugodan dodatak ili
aromat i dekoracija jela. Seče se iznad zemlje najmanje 3 cm, da bi
se sačuvala lukovica za narednu upotrebu (ili sezonu). Iz lukovice
stalno niću novi listovi.
Lekovita svojstva: skoro da nema
lekovih svojstava.
Još nema komentara.
Ostavi komentar, započni diskusiju!