Počnimo živeti bez straha
45, Pancevo, Srbija

Bez znanja o svrsi života, lako postajemo igračke lošim mislima. Čovek nekad biva odguran u loša raspoloženja ako nije upoznat sa time šta mu to pomaže da bude sretan a šta mu odmaže. Rečeno je da osoba koja dolazi u svet treba biti dočekana morem ljubavi. To znači prosto za život, hrana, odeća, prostor i mogućnosti za igru, društvo. Retko ko to dobije danas, jer danas nam ispostave račun kada se rodimo, koliko dugujemo za bolnicu, struju, vodu, hranu.. U takvim okolnostima čovek lako padne u loša raspoloženja. No, čim osoba dobije malo kvalitetniji život i okrene pogled ka duhovnim stvarima, ka igri, muzici, i drugim lepim stvarima, život dobije boje. Ako osoba ima jasan cilj ispred sebe, teško da će skrenuti sa puta. A cilj svih nas treba da bude da sva bića na zemlji bolje žive. Pitanje je samo koliko nam je do toga cilja stalo, jeftine kuće, besplatno grejanje, besplatna hrana. Po meni to je jedini način prikladan da se nazove životom, ostalo je robovanje.

Zašto život postaje teži umesto bolji ? Da li su ljudi isto ovako živeli pre 120 godina? Koliko se sećam nisu.. Danas za razliku od ranijih vremena ljudi ne umeju sami sebi da sagrade kuću, ne znaju sebi ni hranu da sakupe, ni vodu ne znaju da nađu... ni odeću sebi da naprave... hm, izgleda da su ranije ljudi bili pomalo glupi pa su to sve sa lakoćom mogli sebi da obezbede a mi danas vrlo “pametni” pa ne možemo, ili tu nešto ne štima? Zar ne? Ljudi se plaše da ne mogu sami ništa da stvore a kako su još Mikelanđelo, Leonardo, Platon, Aristotel, Tesla i drugi svašta pravili a nisu imali današnje računare niti današnje prodavnice. Naučili su nas da smo nesposobni, deca misle da mogu sve, a odrasli misle da ne mogu ništa... zato trebamo opet postati slobodni. Kada je nešto besplatno a korisno, to je onda dar. Zato je sreća u tim besplatnim stvarima koje se dobijaju sa radošću a ne sa mukom. Današnji čovek za sve mora mučno da radi na kraju ostajući na statusu kvo (ni tamo ni vamo)... Prelaskom iz robovlasničkog na darovni sistem, ljudska bića bi mnogo dobijala od prirode, a onaj ko dobija mnogo on može onda i druge da daruje i umesto straha od nemanja, u ljudima bi se pojavila mogućnost da daju. Sasvim drugo lice zemlje bi se tada otvorilo, lice darivanja i sreće u odnosu na sliku tuge, straha i nestašice (veštački stvorene nestašice). Strah je najefikasnije oružje kojim se mase drže u pokornosti. Ljudi se plaše da se oslone direktno na prirodu iako je na kraju svih lanaca priroda ta koja nam daje hranu. Generalno u prirodi se pravi balans i čovek može lepo živeti, onda kada čovek narušava balans stvari postaju teške , zato treba ići sa prirodom, zajedno. A kada se ukine jednostavan život onda se ima život sa problemima.

Ja sam za slobodu od robovlasničkog društva i ovog što nam rade, u smislu, oporezuju ljude, ne želim da mi uzimaju novac za sve i svašta.. može se živeti bez računa za grejanje, vodu, kanalizaciju , bez oporezovane hrane itd... to su solarne kuće, svoja hrana, a to je itekako izvodljivo. Zar nije bolje da se hranimo zrelim voćem, imamo svoje bazene, da živimo bez stresa ? Na čistom vazduhu, da pijemo čistu vodu i živimo na čistoj zemlji ? Na primer da svako ima svoj hektar zemlje sa kojeg dobija hranu, neka njiva, voćnjaci. Zašto mislimo da je ekonomičnije da se to preveze iz petnaest ruku, kroz poreze do nas umesto direktno da imamo život na svom hektaru? Da živimo na svom placu, prvo ne zagađujemo okolinu jer možemo napraviti eko kanalizaciju, drugo nema zagađenja vozilima jer sva hrana se ne proizvodi već prošetamo i beremo, treće sami grejemo sebe, nema velikih toplana. I više od pola industrije sa svim svojim pakovanjima pada kao nepotrebno, jer imamo sve kod nas. Tada život dobija više smisla. Takođe ljudi treba da postanu svesni da kuće ne moraju biti skupe i da je pravo na dom pravo svakog živog bića. Sistem to ne želi da se zna, ali valjda smo dovoljno humani da takva informacija može opet da bude u svesti ljudi. Sunce je izvor svetlosti i energije bez kojeg ne bismo mogli živeti. Kako sada stvari na svetu stoje, sva sreća da je ta zvezda toliko daleko i toliko vruća da je ljudska ruka ne može dostići i reći: TO JE MOJE. Jer stotinama godina svet funkcionise po principu imati, a ne biti. Počnimo edukaciju ali onu realnu sa vrednošću u sebi. Jedino kada se pokrenemo da saznamo, svest koja je probuđena ne trpi rešetke neznanja. Znanje treba da oslobađa, ne da uništava. Ako uništava, onda to nije znanje.

Postoje mesta gde bukvalno hrana pada sa neba... samo to ljudi koji trče u gradove treba da uvide. U gradu samo kese sa đubretom mogu pasti sa neba, na selu je mnogo drugačije. Sreća je na takvom mestu živeti ako osoba to prepozna kao vrednost. Priroda je divna i romantična i roditelj i dete, šta god čovek od nje poželi. Ceo koncept je kao bajka, a ljudi jesu stvoreni za bajke. Ako čovek ne može sagledati sebe kao jedno osobeno biće sa svojim divnim potencijalima za duhovni rast može se već reći da je u nekoj vrsti depresije, vrzino kolo iz kog treba iskočiti što pre. I biti što više u dobrom društvu, a što manje sa osobama koje su nesvesne vrednosti življenja. Televizija je takođe izvor mnogih nezdravih misli. Posao televizije je da uništi ono malo mašte što je ostalo odrastanjem kroz školovanje.Kada se deci oduzme igra i mogućnosti igranja, nestaje i mašta. Nije stvar u tome šta ne želimo da radimo već šta želimo, nađemo to što želimo i time ispunimo vreme, tada nestane ono što ne želimo, stvorimo novu naviku i idemo dalje. Samo mi sebe možemo učiniti sretnim, šta nas je činilo sretnim dok smo bili deca? Nađimo to i budimo sretni. Odrasli treba da se izvinu svojoj deci, jer su im dali svet sa zagađenom vodom, vazduhom, zemljom, sa ratovima, sa ubijanjem životinja .... odrasli trebaju da počnu da uče o tome kako svoj život mogu posvetiti promenama. Naš lični primer je jedno od najmoćnijih stvari koju možemo učiniti, na dalje je proučavati harmonični život sa prirodom, dakle kako živeti ekonomičnije. Tekst napisali, obradili Mateja Franuski & Panter Divlji

Grupa kreirana sa ciljem primene stvari napisanih u ovom blogu http://www.facebook.com/groups/287296504631613/

I link za tekst koji se nastavlja na ovaj i razradjuje dalje misao :)Beleska :"Smisao zivota"

http://www.facebook.com/note.php?note_id=10150393146468470

38 pregleda
 
Komentari
snezana 23.06.2012

Fantasticno opisano..samo ljudi treba da postanu svesni sta im priroda sve pruza...a ne samo da kukaju i zele...Sta zele? Zelje se ispunjavaju maloj deci u obdanistu a ljudi planiraju svoj zivot i delaju po tom pitanju...SVE JE U SVESTI I U NAMA SAMIMA, CAK I BOLJI ZIVOT. POZDRAV.

IIPANTERII IIPANTERII 24.06.2012

O da ,svakako bolji zivot,
ljudi pricaju o Bozjoj ljubavi ali ako ih pitas sta je to konkretno oni ne znaju da kazu,il pricaju neke nerealne stvari,
Bozanska ljubav je tu oko nas,kisa koja pada(besplatna voda) plodovi drveca,sunce za grejanje,zemlja za gradnju,trava (materijal) za gradnju kuca, i mnogo toga,samo niko nas nije ucio kako ?
NI jedna zivotinja ne placa kada zeli da izgradi svoje gnezdo,dom... samo covek? tu nesto nije u redu,
ni jedna zivotinja ne placa svoju hranu,samo covek? to nije u redu..
covek cak i vodu placa? pa to stvarno postaje cudno...

imati sve besplatno,ziveti u prirodi i prosiriti to znanje,na tome radimo,
spremamo se da uzmemo plac i da sadimo stotine vocaka (raznoraznih) zbunje da donesemo,bilje,ma pravu junglu da napravimo i jos neke divne stvari da uradimo da to sve prezentujemo,zato smo i pokrenuli sajt www.glasprirode.com
a na fb grupa ima trenutno preko 1100 clanova i raste,puno projekata je na pomolu,jednostavnih a znacajnih kao sto je uzimanje placa,postavljanje solarnog tusa,gradnja maleckih kucica itd...

mixi71 06.06.2012

Vrlo lepo ispričano i nažalost,suva istina....

IIPANTERII IIPANTERII 24.06.2012

Ima nas sada vec grupa ljudi koji planiramo preci da zivimo na planinu,naravno sam proces nece biti od jednom vec u par godina,ove godine se nadamo uzeti jedan plac i na jesen posaditi stotine raznolikih vocki,drugim recima krenuti stvaranje malog raja :)

Blog
Blogovi se ažuriraju svaka 5 minuta