Bludni sin - Lepo je biti Bukowski
42, Leskovac, Srbija

"Odbojna mi je bila svaka ideja da postanem nesto, od toga mi je bilo muka... Da se ozenim, napravim decu, odlazim nekud na posao svakog bozjeg dana i vracam se. Ni u ludilu... Zar je covek samo zato stvoren: da izdrzi sve to i onda umre? Radije bih negde prao sudove, vracao se u svoju rupu i pio dok ne zaspim..."

vise detalja u duzem tekstu :) :) :)    
Roman "Bludni sin" (Ham on Rye) pojavio se 1982. godine. Ova knjiga o detinjstvu i prvoj mladosti Carlsa Bukovskog otvara autobiografsku sagu o Henriju Kinaskom i predstavlja svojevrstan uvod u njegove ostale romane.

Navodno je imao takvu tremu da bi pre svakog predavanja popio litru alkohola i još bi jednu bocu poneo sa sobom, tako da bi predavanje o književnosti i pisanju redovno završavalo vređanjem i tučom.

Sad da nebih ja citirao delove iz knjiga ( mozete izgooglati za 2 min ) radije bih sa vama podelio ovaj tekst pod radnim nazivom

LEPO JE BITI BUKOWSKI

Ima jako puno stvari u zivotu koje volish ili mozesh voleti ako to dopustish, naravno,...ima puno stvari koje mrzish ili jednostavno bi mogao da ih mrzish ako bi imao vremena da se posvetish na tu mrznju...i ima josh vishe stvari na koje jednostavno ne obracash paznju...no dali ponekad ste osetili da nema nishta lepshe nego nekoliko trenutka usamljenosti koji vas celosno ispune i odjednom sve u zivotu dobije svoj smisao i znash shta hocesh.....

Ko je Bukowski? Niko! bio je skitnica, probisvet, tezak alkoholicar, nije se drogirao, nije bio uopshte lep, a imao je puno zena u svom zivotu ( posle 23 godine ), t.e. u svom krevetu ili napolje ili u njihovom krevetu...cesto se deshavalo da nema para...da spava na ulici...da spava kod neke zene...radio je samo za da bi imao pare da pije...uopshte nije voleo da radi ( kao da je Balkanac) voleo je da lezi kod kuce, da iskljuci telefon ili da ga stavi u frizider da ga ne uznemirava, voleo je da zatvori roletne da ne vidi sunce, voleo je da spava i da pije po ceo dan i noc...kao da ne postoji izlazak i zalazak sunca...a i nije za njega,  to nije bilo tako bitno...bitno je bilo kako da se dodje do flasha vina...loshe, dobre...i to nije bitno...bitno je bilo da pije...da zaboravi na sebe, da zaboravi na proshlost, da zaboravi na oca , majku, da zaboravi na ljude oko njega, da zaboravi na zivot, na posao, na to da je novac potreban kako bi mogao da zivi i da pije...deshavalo se da ne izlazi nekoliko dana, da sedi u svojoj sobi, da pije i da ne radi nishta...zaboravao je cesto da jede...i to nije tako bitna stvar...bitno je bilo da se napije, da lezi u kadi, da sere i da spava i da se opet napije...

Uglavnom i ne bi imalo razloga da se voli ovaj covek...ali ja ga volim...ja ga volim zato shto on nikad u svom zivotu nije prestao pisati...imao je dana kada nije imao gde da spava i shta da jede i da pije, ali je pisao, ali je snalazio samo da ne prestane...samo da misli teku...proza i mozda nije nesto narocito...mnogi bi rekli da je sranje...da je to samo skup perverzne price jednog perverznjaka...a da ,on je napisao zabeleske jednog starog pokvarenjaka....neko bi rekao da samo pishe o tome shta je jebao i shta bi hteo da jebe...pa i nije greshka, napisao je Zene, napisao je price Ljubav i ludilo u LA...pisao je on i kako je radio u poshti...pisao je i kako je bio Bludni sin...pisao je i kako se radio film po njegovoj knjizi (Barfly), a onda je doshao josh jedan film Factotum....a tu je i njegov dnevnik gde su najverovatnije njegove zadnje godina zivota....a ziveo je dugo za neko ko je vodio takav razuzdan zivot sa picem i sa tucama po barovima...eh, on je bio covek ko se nije odvajao od dobrog drvenog shanka ...doziveo je 74tu godinu....bio je spreman da prihvati smrt...kako sam se samo smejala na onu njegovu pesmu-
Smrt pushi moje cigare...

Nema shta on je pisao ono shto mu je i zivot doneo...nishta vishe i nishta manje...to su bile njegove price...njegov zivot...ali ono za shto ga jako volim...to je njegova poezija....e tu je istina...tu su osecanja...tu je sve....i ljubav i mrznja i tuga i sreca i strah....i ocekivanja i nadanja i  izgovori i pregovori i odbegavanja i neprihvatanje i odbacivanje i prihvatanje sudbine i borba sa smrti....sve je tu...

 

Sta cesh tako je to....



Ponekad, kad sve izgleda

najgore moguce


i glodje te

a sati, dani, nedelje

godine

izgledaju straceni-

ispruzen na krevetu

u mraku

gledajuci u plafon

pomislim neshto shto bi mogli

smatrati ruznim:

ipak je lepo biti Bukowski...






 the end !!!

3 pregleda
 
Komentari

Još nema komentara.
Ostavi komentar, započni diskusiju!

Blog
Blogovi se ažuriraju svaka 5 minuta