Gde si
sada?
Osećam dah tvoj negde blizu... I sanjam te poljupce u nizu...
Noćas je neko drugi grlio moja ramena, a ja sam osećala da duša moja, iz tela
mog, samo ka tebi leti...
I nisu mogle te usne zameniti osmeh tvoj..
Nisu
mogle...
Nisu mogle te oči zameniti pogled tvoj...
Nisu mogle...
Nije mogla ta duša probuditi srce moje...
Nije mogla...
Nije moglo srce moje zaboraviti ruke tvoje...
Nije moglo...
Te noći, kad šetali smo do svitanja oči moje još uvek sanjaju..
Samo ti više nisi tu.
Nisi tu...
Danima već gledam tvoju sliku i ne nadam se ničem...
Ničem
baš...
Osim jednom čudesnom trenutku, kada oči neke boje meda
ući će u moj stan, zaviriti u moj dan...
Neke druge oči...
Još nema komentara.
Ostavi komentar, započni diskusiju!