Da po svome živiš ti si naučio,
Gledajući nebo , moleći se Bogu
I da dugo skitaš da bi izmučio
nemir svoga tela i dušu ubogu.
A kad vetar razbaca čičke ,
Grozdovi zreli sviju se po plotu,
čežnjivo, lagano slažeš kamičke
U misli o divnom prolaznom životu.
Tama je pakla grudi ti dotakla
Korak se u tešku pretvara drhtavicu.
I na desnu ruku senka se namakla
bez snage i volje ti ne čuješ pticu.
Biće tvoje slobodno i žedno
dobilo je još životne muke.
Pomiluj, vetre, to telo ledno
I sklopi mu u nedrima ruke.
Zatvori na njemu onu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu pesmu svečanu
Da nad tobom spusti andjeosko rame.
Nuk ka ende komente.
Lini komentin tuaj, filloni diskutimin!