Kada razgovaram sa Tobom i obican pozdrav
postaje poezija, ili bar naslov pesme.
Beskrajni mir Tvoga bića pronalazi beskrajni mir
u meni i kao da se ta dva mira neprestano grle i ljube.
Da li smo to u razgovoru nas dvoje ili razgovaraju
sume, mora, polja, reke?
Da li to jedno drugom saopstavamo sta radimo
i sta sanjamo ili trepere planete i u vecnom krugovanju
pohode svoje zvezde?
Kakav je to tok sto mi od Tebe krece,
noseci me u svetove daleke, u obilazak sopstvene duse
velike i nedogledne?
Tek kada razgovaramo ja sam ona prava,
bezgranicna, nicim omedjena, velika zemlja, veliko nebo, velika tajna.

Μου αρέσει! 1