Justejn Gorder, ”Devojka sa pomorandžama”
53, Niš, Sırbistan

Za mene je ovaj svet uvek bio svet magije, od najmanjih nogu, i mnogo

pre nego što sam ulicama Osla počeo da pratim neku devojku s
pomorandžama. I dalje imam osećaj da sam video nešto što niko drugi
nije. Teško je opisati to osećanje jednostavnim rečima, ali, zamisli
ovaj svet pre sveg ovog modernog raspredanja o prirodnim zakonima,
evolucionističkoj teoriji, atomima, molekulima DNK, biohemiji i nervnim
ćelijama – da, pre nego što je ova lopta počela da se okreće, pre nego
što je svedena na „planetu” u svemiru, i pre nego što je ponosno ljudsko
telo podeljeno na srce, pluća, bubrege, jetru, mozak, krvni sistem,
mišiće, želudac i creva. Pričam o onom vremenu kad je ljudsko biće bilo
ljudsko biće, to jest celovito i ponosno ljudsko biće, ni manje ni više.
Tada svet nije bio ništa drugo do iskričava bajka.
Srna iznenada iskoči iz šumskog gaja, jednu sekundu te skoncentrisano
gleda – i onda nestaje. Kakva to duša pokreće životinju? Kakva to
nedokučiva sila ukrašava Zemlju cvećem u svim duginim bojama, a noćno
nebo kiti raskošnim vezom treperavih zvezda? Tako ogoljeno i neposredno
osećanje prirode možeš naći u narodnoj književnosti, na primer u bajkama
braće Grim. Pročitaj ih, George. Pročitaj islandske porodične sage,
pročitaj grčke i nordijske mitove, pročitaj Stari zavet.
Posmatraj svet, George, posmatraj svet pre nego što nabubaš suviše
fizike i hemije. U ovom trenutku velika krda divljih irvasa jezde preko
vetrovite visoravni Hardangervida. Na ostrvu Kamarg, između dva rukavca
na ušću reke Rone, gnezdi se na hiljade plamenocrvenih flamingosa.
Čaroban je prizor krda vitkih gazela koje skakuću preko afričke savane.
Hiljade i hiljade kraljevskih pingvina brblja na ledenoj plaži na
Antarktiku, i nije im teško, dopada im se. Ali, nije bitna samo
brojnost. Usamljeni, zamišljeni los promalja glavu iz jelove šume u
istočnom delu Norveške. Pre godinu dana jedan od njih je zalutao čak u
ulicu Humlevejen. Na smrt preplašeni leming trči između dasaka u našoj
šupi na Fjelstelenu. Bucmasta foka skače na stomak u vodu s jednog od
ostrvaca kraj Tensberga. Ne možeš da mi kažeš da priroda nije čudo.
Nemoj mi reći da svet nije bajka. Onaj ko to nije uvideo, možda neće ni
shvatiti pre nego što bajka već bude pri kraju. Naime, tada dobijamo,
još jednom, priliku da skinemo povez sa očiju, da protrljamo oči od
iznenađenja, priliku da se prepustimo tom čudu s kojim se tada opraštamo
i napuštamo ga.

Pitam se da li razumeš šta pokušavam da iskažem, George. Niko se ne
oprašta, gušeći se u suzama, od Euklidove geometrije ili periodičnog
sistema elemenata. Niko se ne rasplače zato što će biti isključen s
interneta ili odvojen od tablice množenja. Opraštamo se od sveta, od
života, bajke. A opraštamo se i od malog broja ljudi koji su nam zaista
dragi. Nekad poželim da sam živeo pre pronalaska tablice za računanje,
ili bar pre moderne fizike i hernije, pre nego što smo razumeli sve –
mislim, u PRAVOM SVETU MAGIJE! Ali, baš tako mi se svet ukazuje sada, u
ovom trenutku dok sedim pred kompjuterskim ekranom i pišem ove redove za
tebe. I sam sam naučnik, i ne odbacujem nijednu od nauka, ali posedujem
i mističan, skoro animistički pogled na svet. Nikad nisam dopustio ni
Njutnu ni Darvinu da nadvise samu misteriju života.

c/p

55 views
 
Yorumlar
aleksandra 30.03.2018

:) *HI*

biksi.po 30.03.2018

*YES* *ROSE* *HEART* *BYE*

aleksandra aleksandra 31.03.2018

:-) *HI*

zeljaana 31.03.2018

*ROSE* *KISSING*

aleksandra aleksandra 31.03.2018

*HEART* *KISSING* *ROSE*

Blog
Bloglar 5 dakikada bir güncelleniyor