Właściciel bloga: GocaF

GocaF
58, Beograd, Serbia

20.12.2023

Pišem da malo olakšam sebi.
Stihovima praznim dušu
tobom prepunjenu...
Stihove ionako pišu sanjari.
Posle tebe ja učim da hodam po realnosti...


22.11.2023

J..em ti sve stihove sa posvetom,
i sva pisma napisana a neposlata,
i ona nenapisana, ali u mislima poslata.
I sva filozofiranja o smislu života,
prolaznosti i ljubavi.
I Fausta i njegovu dušu,
i djavola i stepskog vuka.
I sat koji se skine da zaustavi vreme,
i čašu žuči i meda
šta nam sudbina sprema, 
da pijuckamo ili na eks popijemo.
J..em  ti život što ide dalje i ne zaustavlja se...
A gde smo tu MI?!


08.11.2023

Jednom ti se učinilo da si nekome sve, pa vidiš da nisi.
Posle kada vidiš da nekome jesi sve, 
strah te je da ti se samo učinilo...


12.07.2023


Gledali su u moj osmeh
a ja se pitam, 
da li znaju iz koliko polomljenih delova sebe,
svu noć sam ga sastavljala?
Sama, u četiri zida...
da bih ga danas pred ljude iznela!


11.07.2023

Nemoj da odeš,
za koga ću da budem lepa?
Nemoj da odeš,
o kome ću stihovima šaputati?
Nemoj da odeš,
neću da mi vetar dušu raznosi bespućima tuge.
Nemoj da odeš,
bez tebe ne mogu brojati zvezde,
nemoj da odeš,
da tugom ne umijem lice.
Ostani, samo ostani...


07.08.2021

Hajde večeras kaži da važi...
da u zagrljaju ćutimo do zore.
Pa šta ako će neko da nas traži?
Oslonimo se jedno drugom o ledja
na nekoj klupi
čujmo tišinu,
zažmurimo...
i nemoj večeras kući da žurimo!
Hajde,
hajde večeras kaži da važi...


19.01.2021


Muški primerak skorojevića obavezno vozi džip ili neka dobra kola

i ima maloletnu ljubavnicu.

Tvrdi da može da "okrene" sve žene u gradu

i tek onako, neobavezno, (neprestano) ističe

da ne zna šta će sa parama.

Ima uvek najnoviji telefon

u koji viče ako je u masi,

a tek napolju, čuje se do periferije.

Pljuje po ulici nakon svake izgovorene rečenice.

Skorojevići omalovažavaju sve.

Tvrde da niko nije sa njima NA NIVOU...

Šire "kulturu" i ne daju da ih niko takne, inače...

Ti skorojevići imaju i svoju publiku

i obožavateljke slične njima,

koje samo čekaju da se uvale

i reše sve svoje novčane i druge probleme.

Ko te pita za ljubav, emocije...

Pare rešavaju sve...


08.10.2020

Lako bih izašla na kraj sa krajem 
sad kad sam te prebolela.
Lako bih mogla dići ruke od sebe
neosetljiva, neranjiva... bez nadanja...
Sve sam zaboravila
i kako se piše i izmišlja pesma,
i kako se bez snova sanja.
Natežem se sa rečima
i istinom,
i lažem kao pas
ili pesnik,
do poslednjeg stiha i daha,
da sam živa
i da opet mogu voleti nekog,
i da mogu umreti kad god hoću,
a neću čak ni to,
čekajući tebe...


21.08.2020

Mučiće me nezaborav
Oglušiće se o moju molitvu
da te ne pamtim i kad pamćenje popusti.
Kad mi se lica dragih izbrišu iz oka,
kad mi se pomešaju imena i vremena,
mučiće me pobrkane misli
i neću znati zašto plačem
nemoćna ni da te se setim.
Sve što sam imala imenovaće se tobom
sve što sam gubila opet si ti,
rasplinut u svemu...
Mučićeš me
ni da te bar mutno zaboravim.
Samo ću plakati staračkim suzama
 i svi će misliti da sam senilna
jer plačem zbog žutih maslačaka u travi.
Čak i kad maslačke i mene raznese vetar,
i kad sama postanem trava
i tad ću plakati za tobom,
ali me niko neće čuti.


Ako ne znaš kako boli, ćuti!
Sad kada sam dobro
ne diraj me!
Ono što me boleleo 
duboko sam sahranila.
Nekako sam uspela.
Ponovo se sastavila
od delova zgaženih,
razbijenih, igužvanih,
tudjih, zalepljenih...
Od starih koje sam pokupila,
onih koje sam skupo platila.
Ono što me bolelo
duboko sam sahranila.
Ne govori, ne diši mi za vratom,
ne zalazi mi u snove.
Ne budi mi nadu,
jedva sam je uspavala...
Nekako sam uspela.
Opet pretvaram misli u reči
verujem vremenu 
i čekam da me izleči.


← poprzednia 1 2 3 4 5 ... 9 następna
Blog
Blogi są aktualizowane co 5 minut