Prica,koja boravi u nama,nije spokojna i mirna.Ona se opire zaboravu.Trudi se da izadje iz svog sigurnog gnezda i oseti etericne prostore.Ona nas stalno opominje da je ne posedujemo sebicno,vec da joj damo slobodu da putuje,da se prikazuje i da se srece sa drugim ljudima.U njima ona trazi potvrdu,ushicenost,razumevanje.Ili pak prezir,kritiku,samilost.
Ona je nasa,ali ne pripada samo nama.
Ona je ljudska i kao takva pripada svakom coveku.Mozemo je cuvati kao tajnu.Ali sta ta tajna znaci za sve ljude oko nas.Ona za njih ne postoji.A ako postoji samo za nas,sa nama ce i nestati.Uzalud je njeno postojanje.
Postoji iskonska potreba da se isprica prica.Svako to cini na nacin kako ume i moze.
U susret jedni drugima stvaramo i radjamo price.Delimo ih svima.Neki ih pogledaju,neki procitaju,neki se nasmese ili naljute.Mnogi zamere.Samo po neko se odusevi.Cak se i prepoznaju i zahvalni su na tome.
Price su u nama.A praznina reci je izmedju nas.Svako od nas je pomalo poeta ili pisac.I kad kad mu je potrebna srodna dusa da joj prepusti najintimniju pricu.
Nekada je potreba podeliti deo sebe sa drugima.A ponekad je “merak popiti kafu medju oblacima”.
Ovo je jutro ,svakako,za jednu pricu.


Liczba odwiedzin: 5
 
Komentarze

Na razie nie ma żadnych komentarzy.
Dodaj komentarz aby rozpocząć dyskusję!

Blog
Blogi są aktualizowane co 5 minut