[usernames]'s blogs

Tihaoluja
49, Apatin, Serbia

26.08.2022

Dogodi se  u trenutku i prođe sve,
Od dana veselja, muzike, i pesme.
Dogodi se kao da nikad  nije se dogodilo,
Uranak nad plavim nebom osunčan svetlošću,
Sveča koja dogoreva poslednji plamen noći.

Noćni šapat tiši je  od leta leptira,
Senka u sobi oslikava svoju figuru,
Oslikava svoju želju daleko otuđenu-
I osmeh koji skriva svoje slomljeno srce.


25.08.2022

Nije nego bilo,
Daljina je pusta,
Kiše padaju daleko,
Dani su postale zore,
Gladan hoda sitan u koracima,

Krčma sama nadaleko poznata.
Pijani krčmar pozdravlja polja,
Prazne oči gladno gledaju,
Gorak ukus a žudnja velika,
Ulice prazne kao prazna oka,
Suze ko potoci teku u prošlim snovima.





17.03.2020

Blage slutnje nestrpljivog vremena
Daleko željna tihog predanja,
U večitom zlatu pokorno slušna.

Izgubljena čednost u ponoćnoj cvežini,
Osmeh nedodirljiv u nemirnom srcu iskonske ljubavi.
Blaga  nedostižna sreća u osami sanjuje hladnija i od leda.

Samoća, grize svoju svetlost izolovana od mraka,
Neispunjena mislima, teška, potajno tajna i sama.
Srce izgorelo od neizgovorenih reči što umiru potajno u snu.



15.01.2020

Srce sanja glasne korake-
što se pružaju niz svetlosti zore,
u mračnim pohodima žudnih snova.

Samoća beži u prilivu slabosti,
u nesanici skriva svoje tajne,
zatrpane mudrošću u izgubljenom vremenu.

Oči tople u plahu suznih sjena,
u bolu tužnih imena,ožalošćena
nepoznatih spomenara u blagosti snova.


26.12.2019

Kišne noći oplakuju zatvorenih očiju
Vreme u kojem nema povratka.
U noćima dalekog nemira u zemlji zaborava.
Neznani junaci sa bistrim pogledima čistog nemira
Među olujnim jecajima pod nevidljivim uglovima čežnje.

Strpljivost srca u nemirnim otkucajima zadatim bolom,
U bedrima slika dalekih krikova koji opstaju u samoći
Kao proljetno sunce u tuđim mislima na rubu propasti.
Oluja ponizno stoji među mirom sebe, sačekuje svoju smrtnost
Među žednim bezizlaznim mrkim šumama dalekim kajanjem,
Budno stoji i prati svoju slabost kao prosijak kasnom buđenju.


04.12.2019



Svetlucavo usamljeno ogledalo detinjaste duše
Luta naokolo u sjaju nedokučive tišine.
U daljini prolazi čisti nasmijani u predvečerje,
Bistri kao nečujan život okovečan dobrotom-
Imenom urezano u stjenu,ispisano čistom savešću.

Plovi u zagrljaju dubokim mislima s mirisom suza,
Lepa,izgubljena u časnom imenu nevine strasti,
U plamenom žalu neljubljene i nepovratnom otkucaju.
Ljubav kao čestica u zrnu peska izgubljena sećanjima,
u moru snova, žednom večnosti bez imalo svetlosti u slepim očima.


08.11.2019

Neka ostanu ludi dani
Što sviraju melodiju jutra,
Pesmom dozivaju svitanje
Na četri strane sveta.

Srce za ljubavi traga,
Lepotom ispunjava zadovoljstvo,
Zvezdanim stazama traži sreću,
Svu noć traga za budnim snom.

A te oči lutajući spomenari
U večnosti pustoj skriveni od žala,
Slutnjom šapnu vezanim lancima,
A vreme beskrajno luta uz radost i neudoljiv šarm.


Ne odlaze noći daleko od svoje beline,
Od svoje svetlosti,od svoje budućnosti.
Ne odlaze toliko daleko iz tame
Ugasle želje dalekog putovanja.

Ne odlaze da vide svoje senke ponikle iz sunca,
Užarene lave, što u potocima teku kao crna pustoš,
Pijane i ostavljene same da čeznu zatvorenih očiju.
Ne odlaze svojom dušom, nespokojom i godinama što dolaze,
I odlaze umirući klečući pred smrću bez ljubavi,bez svog korena.


04.10.2019

Bleda i smrtna hladovina sa oprezom priziva samoću,
U razbežanom i podmuklom stadu izgubljenog traga.
U izgubljenom glasu ugašenom raskršću,
Posedela ljubav među belim prolazima.

Plačne oči kao mokri trotoari,razbežani pustim mislima-
Obeshrabreni šumom bledih zidova okrečeno u belu zastavu,
traži predaju u snu ,među gladnim zamrznutim pogledom.

Misao tišine dalekog uzdaha obojeno bolom,
Nad paravanom ostavljene nevidljive nade.
U zatišju oluje pred večnim počinkom zaboravljene ljubavi.


Ako te nekad stisne dodir tuđe ruke-
S hladnim zagrljajem u izgubljenim sjenama,
U nedužnim očima skriveno među porocima,
Preumornim srcem pokraj belih zastava-
Što nude predaju i srce brže zakuca,
Zavladaj svojom veštinom primi milost.

Ako te nekad budu pitali gde idu tvoji spori koraci,
Praćeni svojom senkom u tišini noćnoj šetnji,
Ulicama zatrpanim prazninom izgubljenih pogleda.
Svetlosti što se krišom pojavljuje i nestaje-
U tišini pogleda,zatrpani svitanjem, osenčeni večnosti.


← iepriekšējā 1 2 3 4 5 ... 23 nākamā
Blogs
Blogi tiek atjaunināti katras 5 minūtes