Dodju tako dani kada zazirem od čopora.Oči mi oslepe na lepo, ruke mi ogrube na nezno, koraci se ukipe. Trazim samoću koja je uvek tu ,ruzna i nepobediva jača od razuma.Ne pruzam šansu nikome,jer je nemam molim se za nju i u peščanom satu sakrivam svoju lenjost i lakomost za bolje dane.Onda kao pomirim se sa sobom pobedim glupost većom glupošću i ponovo uzmem vazduh sa one strane reke gde mir kolevku ljulja i sati prolaze malo brze , počnem opet zaboravljati imena lica nikada i kao u redu da stoje u rasprodaji sebe kojeg manje cenim podelim kao prvu ruku bez kusura.Ispijen kao najsladji gutljaj ,čaša opet ostaje prazna ,ali cela ,još jedan tura.
od mene +5 :)
Hvala ti za 5+ .
ma, nema na čemu, zaslužio si 5 poena, ali za 5+, ima sitnijih grešaka :D
Divna si .
I meni dodju takvi dani...
Da svima...
... i ponovo uzmem vazduh sa one strane reke gde mir kolevku ljulja i sati prolaze malo brze ..
*THUMBS UP*
Tako je kod mene NinaR.