Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dešavaju kad se ne nadate. - Gabrijel Garsija Markes
Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada,…
Idite sada svi
Dobronamernici
Savetnici
Brigatori kakav da budem…
…hocu da budem limeni zatvarac
Od flase limonade
Hocu moja cerka
Kada se oblaci ujutro
Da me sakrije
U dzepic svoje kecelje.
Da bi imala nesto tajno, sakriveno
Domace u decji vrtic.
Zato sto nije dozvoljeno
Da se takvi predmeti unose.
A oni su neophodni!
Kada je neophodno
Ja odmah zablistam-
Okezen
Srebren
Kao zvezde.
I moja ce se cerka nasmejati…
I neka bude narusena zabrana!
Želim da znam šta te boli i da li bi se usudio da sanjaš i zadovoljiš čežnju svoga srca.
Ne zanima me koliko imaš godina.
Želim da znam, da li bi rizikovao da od sebe napraviš budalu zbog ljubavi, zbog mašte ili zbog avanture da budeš živ.
Ne zanima me koje planete kruže oko tvoga mjeseca.
Želim da znam, da li si ikada dotakao svoju tugu, da li ostaješ nesputan preprekama u životu ili se pak skupiš i zatvoriš da se ta bol ne bi ponovila.
Želim da znam, da li možeš u boli tvoga prijatelja ili tebe samoga, da…
Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dešavaju kad se ne nadate. - Gabrijel Garsija Markes
Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada,…
Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:
“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za šta. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?”
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih…
Moja supruga je stajala naga, posmatrajući sebe u ogledalu u sobi. Nije bila srećna šta vidi u ogledalu i reče mi:
“ Osećam se očajno, izgledam stara, debela i ružna.Potrebno je da mi kazes nešto lepo, neki lep kompliment.”
Odgovorih:
“Vid ti je perfektan.”
I tako je počela svađa...
Samo je san stvarnost
Tu nema ni jučer, ni danas, ni sutra...
Preostaje samo nada i očekivanje.
Zbivanja su u mašti, a misli su snovi o snovima.
Povijest je niz halucinacija, čovječanstvo živi u opsjenama,
a pogiba sa laži na usnama.
Kada umrem, htio bih da moje ime pripadne ne jednoj ulici ni nekoj zvijezdi, no radije jednoj lijepoj, velikoj, mirišljavoj ruži.
Za mnom da zaplaču Marije, ali samo lijepe...
i da se skupe esencije proliju u ljubavnu izgaranje nad lomačom tijela.
Da smrt moja ne došavši prerano ni prekasno bude motiv za dublju, svečanu muziku energije
koja pročišćuje.…