MicojkaDKvin blog

MicojkaDKvin
62, Tuggeranong, Australija

Probudim se, protezem se, ustajem iz kreveta, odem do wc-a (da 'prostite) da se istovarim. Vracam se, palim racunar i brze bolje na karike. Zurim da se ulogujem k'o da me tamo ceka cup zlata. Ne, nisam seksualno uzbudjena, pa da moram (dok vam ovo pisem) da po tastaturi kuckam jednom rukom. 

Jos nogom nisam krocila u njima, ali ono sto vidim kroz kljucaonicu tih trulih vrata novih karika nimalo mi se ne dopada. Budi u meni strah, hvata me jeza i hladnoca. Nesto u meni govori da se okrenem i odem, ali ja ne mogu otic. Jednom rukom se 'vatam za glavu drugom za otkucaje srca. U panici trazim gde se sta nalazi. Razgoropadila se moja radoznalost da bude jaca od straha. Na nevidjeno osetim kako mi se pomera crce u grudima. 

Ne znam kako se osecaju ostali karikasi/ce na novim karikama, ali bez starih, dobrih karika, samo ja znam kako mi je. Ne mogu ih vratiti nikakvom sudckom presudom, niti mogu pruziti utehu onima koji za njima pate.

Razmisljam, kako je to bio lep sajt! Sajt ljuckosti, dusevnog mira, spokoja. Gasenjem starih karika, k'o da se otkinuo dio mene same. Ipak su one oplemenjivale prostor dajuci mu jedan sjaj, ponekad iluziju lepote, govoreci o ljubavi na najnestvarnije nacine i zblizavao nas. Toliko su te karike krepile moju dusu, da ni sva Bogougodnost pri poseti Bogomolja koje se uvlace u vidu miomirisa tamjana i vostanih sveca ne mogu da mu pariraju.

Osecam da mi srce krvari. Jesam li ja…


Vratila se ja k'o utvara da vas proganjam, i mogu poreci pred svima i pred sobom, ali pred Bogom se ne usudjujem poreci da mi ne zadrhti srce kad vam izmamim poneki osmeh. I cini mi se da nista sladje ne postoji od malo sa vama popricati. Dosla da vam kazem neku pametnu, ali se predomislih u trenu svesna da od toga nema nista. Reci uklestene u mislima i ne uspevam da ih na papiru izbacim. Znam da vam je bez mene bilo sve golo i prazno. Jesu li vam nedostaja moja dela, ljubavnom prozom ili stihovima prosarana.


Culi ste…


24.04.2018

Sva sam nekako puna energije i samo mi se pise ... same mi reci izlaze iz glave. Danas me misli ponese prema karikama, kao da mi je neko na uvo tiho sapnuo: "idi tamo". Ulogujem se i otvaram mailbox. Kad tamo imam sta da vidim. Poruka do poruke da sam falicna, nedovrsena i felericna. Izdvojila bih poruku jedne individue koja kaze: "ne bila ti u kozi, pit ce mo ti krv na tanku slamcicu".


Boze moj dragi, sve same izgubljene duse. Sramno je i bedno da neko moze poslat poruku ove sadrzine, a da osobu kojoj je poruka poslata uopste ne…


Tako sam barem mislila...ali cudni su ljucki putevi i mnogi dogadjaji u njihovom zivotu.


Vi znate da sam u potrazi za nekom dobrom dusom i da cesto samoj sebi prebacujem zbog toga;
- Ajd' bre, Mico, oci ti (ne)ispale. Pu bre, kak'a si ... nikakva. Nadji nekog cojka i ne budi ceo zivot nasukana na pustom ostrvu. Tebi treba ljubav, ljubav ti treba, gresnice crna. Poludjeces avetinjo bez ljubavi. Trgni se nesreco. Nadji nekog da se mazite i pazite. Dobro njemu, dobro tebi.

I da znate, posrecilo mi se. Naletim ja bas na jednu takvu dusu (ne, nije sa karika). Lep cica, nasmejan,…


31.05.2017

Zatvorila sam vrata za sobom. Brava je tiho skljocnula, znala je da putujem. Odjednom ja u vozu. Ekspresno ... udobna sedista, sama u kupeu. Znam, sutra cu ga videti. Sklapam oci i tonem u san slusajuci konstantnu huku voza koji juri kroz noc. Sirena se oglasila. Otvorih oci.. Jutro.. Sunce, obecava vreo dan..



Uselila se u meni neka tuga, neka nostalgija i opustosila sve. Poput razbacanog sam peska u pustinji. Ima me ali nikako da se skupim. Trgnuh se i rekoh: Idi Mico na karike da ti lakse bude! Da vas posetim na kratko, da osetim pozitivne vibracije po citavom telu.


Jel' vam drago sto me opet cujete?

Jasta nego jeste! Vidite, necemo da se lazemo sada. Znam ja da vi mene jako volite. To su posebne vibracije izmedju moje i vase duse koje su nekim cudnim spletom okolnosti spojene. Ne moramo cak ni da budemo zajedno, ali mi se volimo i vi ste uvek…


Zvrrrrrr...trrrrt...mrtttt....sssss...kvrccc..

Jeeeeeli seee cujemooo Zemljani, karikasi?? Vrccc... prrrc.. auuu p. materinu, slaba veza, a i kako nece biti kad sam od vas udaljena 40 svetlosnih god. Jedna svetlosna god. je 9,460.730.472.580 km. Toliko svetlost predje za 1 god. To pomnozite sa jos 40 pa vi vidite da sam Bogu iza nogu.

Znam da se pitate:
Kako si uspela da predjes toliku daljinu za tako kratko vreme?
Odgovor je vrlo jdnostavan. Uz pomoc visoke tehnologije koja nadmasuje sve nase snove. Vanzemaljci imaju takve antigravitacione letilice koje su mnogo brze krecu od brzine svetlosti. Nama je jos uvek nezamisliva tehnologija koja omogucuje Vanzemaljcima da putuju…


Ziva sam Bogu - 'fala, sto i vama kolektivno zelim. Da vas iscelivam nabrzaka pa da vam ispricam nesto, nisam odavno.


Znate, Micojka nikad nije previse stara i luckasta da bi prestala razmisljati da ce doci neki baja da me odvede na neko toplo more. Da me provoza na nekoj jahti, da mi ledja izmasira, da ispijam koktele i jedem skoljke, da imam svoju kabinu sa terasom sa koje cu da ispisujem sta sam videla i gde sam bila? Ali nisam vam ja te srece da me jean takav ozeni... ili bar usvoji?

Uglavnom mi se nakace muskarci koji su, Boze me…


Znamo da Bosanci imaju i piramidu kao Egipcani.

A znam i za jedan cudan slucaj neobjasnjive pojave, slicne davno prikazane popularne serije X - FILES.

Na intezivnom odeljenju sarajevske bolnice pacijenti su uvek umirali u istom krevetu i to svake nedelje u 11 sati, a bez obzira na njihovo stanje. Lekari su postali vrlo zabrinuti jer nikako nisu mogli ustanoviti sta je uzrok umiranja pacijenata. Neki lekari su cak prepostavljali da se radi o nekakvoj nadprirodnoj pojavi.
Jedan dan su odlucili okupiti radnu grupu koja ce konacno uspeti odgonetnuti sta se dogadja. Jedne su se nedelje okupili oko kreveta pre 11 sati…


16.06.2017

Aloooo bre, karikasi/ce! Jeste li zivi/ve? Ne bojte se, ne zovem da bih se udala za vas. Nego,

Svi smo, ne daj Boze, k'o mrtvi ljudi. Nema vise zajebancije. Navuko nam se mrak na face a iz ociju nam plazi ocaj i praznina. Mracna vremena. Ovo mi, da znate, skracuje zivot.

Nije me bilo neko vreme. Micojka bila na sudu. Casna rec, to mi je k'o druga kuca. Odkad znam za sebe, mene tamo zovu - sto da svedocim, sto zato sto me tuzi neka budala, sto zbog neke greske, a bogami umem i ja da presavijem tabak. Optuzena za trovanje mog…


← prethodna 1 2 sledeća
Blog
Blogovi se ažuriraju svaka 5 minuta