SAm.Sjedim u sobi,tuzan i razmisljam gdje sam pogrijesio,kako da te zaboravim...Sjecam se tih predivnih trenutaka koje smo proveli zajedno,trcali po livadi igrali se zmurke,znam da si tu bolja bila nisam te nikad mogao naci.trazio bih te po dva sata bar da osjetim tvoj trag kuda si isla a uvijek si znala kako da prekrijes tragove.Necujno si hodala kao neka nevidljiva curica,kao da sam cuo tvoj glas negdje u daljini koji me zove dodji dodji,a uvijek kada sam posao da krenem nesto mi je odvratilo put,Glas ti je odvikivao na sve strane kao da ima supljine koji svojim talasima meni pokazuje taj put kuda da idem.Sjecam se tog dana toga predivnog poslijepodneva,vocke su ozutile spremne da nadju put u tvoj zeludac.Tog dana si mi rekla da me volis,tu rijec kada sam cuo gromovi su sijevnuli,pocela je da pada ona jesenjska kisa puna neke zime.Odmah neki trnci se pojavise po tijelu,sjecam se dao sam ti svoju jaknu da se pokrijes,bilo ti je veoma hladno ali ti se toga ni nesjecas..oBuzelo te je nesto kada si mi rekla tu rijec,tu predivnu rijec i rekla si je tako slikovito i sa osjecajem da sam se odmah zaljubio u tebe.Ta predivna kosa koja je leprsala na znak vjetra osjetio sam taj miris ne mogu ti ga opisati zaista.Te oci zelene u kojima odmah mozes da vidis sjaj koji neprestano sjaji i na njima pise volim te.Ti to nisi znala al si ipak znala da te volim makar ono malo al to je dovoljno bilo da ti dokazem koliko si mi bila znacajna u zivotu.Ali jos i danas me dusa boli saznanjem da sam te izgubio,proveli smo toliko mnogo trenutaka zajedno kao da smo bili jedno,a ne dvije duse.I ne mogu,ne mogu da te zaboravim urezala si mi se u srce kao ona bolest koja nema lijeka.I znam da necu naci drugu tako lijepu kao ti.I evo sjedim dusa me boli sto ti ovo pisem,a evo vec druga godina je prosla a tebe nema,u nadi da ces jednog dana doci neznam sta bih ucinio kada bih se vratila.Eto draga nadam se da ces procitati ovo pismo i zeljno ocekujem taj dan kada ces se pojaviti..Jos jednom ti mogu slobodno reci volim te.

Like! 40