Ona je ta koju sam zelio dodirnuti,osjetiti,gledati dok se lagano budi kraj mene.Ona za koju sam samo znao da postoji u snovima,ali neki dio mene mi je govorio da je ona ziva,spremna da me doceka.Dani su prolazili,mjeseci a ja kao i svaki drugi dan bez ideje kako da je nadjem.Gdje li se nalazi,na kojoj strani svijeta pitao sam sebe bezbroj puta a jos uvijek odgovora nema.Samo sam zelio da je pronadjem i nista vise.Jedan dio mene bih da krene u nepoznato podrucje,u nepoznati grad misleci da je tamo,a ovaj drugi zeljno ocekuje da se sjetim,da se misli razbistre i da slika bude jasnija.Ponavljajuci to vise puta zapitao sam sam sebe,da li je ovo moguce,da li je ona zena mog zivota.Tragajuci za necim sto nisam vidio,osjetio,razmijenio koju rijec pa i onaj mali detalj ali vrijedan da joj kazem da je volim.Da je volim malo je reci,taj sklop rijeci koji imam u glavi,sve napisano u redovima,smisljeno i pravilno napisano ne bih moglo stati u jednu knjigu.Opsirnost rijeci i duzina slova neizmjerno se mijenjaju.Iz minute u minutu pisem sta mi pada na pamet,da pronadjem onu rijec ili frazu recenice koja bih najbolje mogla opisati ono sto osjecam.Nekad udjem u san i misleci da je stvarnost ugledam nju,kako stoji okrenuta prema meni govoreci kako je sretna sto smo se nasli,da je i ona trazila mene kao sto sam i ja nju trazio.Kroz pricu sa njom uvidjeh da je to ona sa kojom zelim provesti cijeli zivot,ali bas u tom trenutku naseg pronalaska i razgovaranja ja otvorim oci.Pokusavajuci i pokusavajuci da ih opet sklopim i da nastavim da sanjam tu gdje sam stigo a ne od pocetka.Ne zelim da se opet vracam,zelim da sanjam o njoj o nasem zagrljaju,njenim plavim ocima u kojima vidim more i nas dvoje negdje u cosku obale zagrljeni toliko cvrsto da je ne ispustam iz narucja.Sunce polako izlazi osvjetljavajuci moju sobu.Oci na pola otvorene.Misleci ewo je kraj mene,znam nije se probudila jos jer uvijek ja prvi ustajem ali ovoga puta nisam bio u pravu.Okrecem lagano glavu prema njoj i vidjevsi da je nema na krevetu ponovo sklopim oci nadajuci se da cu opet uci u san.Jer bas taj san je bio ono sto sam ja zelio da bude stvarnost.U snovima se nekad dogadjaju prelijepe stvari za koje ni sami neznamo sta znace ,ni koju svrhu imaju bili losi ili dobri snovi nekad smo pozeljeli da to bude stvarnost.Polako se oci sklopise i vise se nicega ne sjecam u vezi nje.Sve se obrisalo cak ni njenog lica se vise ne sjecam kako je izgledalo.Shvatih da je ovo bio veliki san koji je trajao nekoliko dana,noci kojeg sam prekidao otvarajuci oci i tako nikad nisam nikad stigao do kraja.

Like! 35