Zora je a ja jos uvijek u dubokom snu.Negdje daleko na livadi kraj vode gledam u jednu tacku.Tisina oko mene.Cuje se samo poneki zvuk zivotinja koje su u blizini.Ja otudjen od svega pomislih gdje sam.zar je ovo moguce,zar postoji ovakvo mjesto gdje je potpuna tisina,gdje mozhes udahnuti cist zrak,gdje cujes kako voda žubori,a drveca pucketaju od naglog povjetarca.Gledam i mislim se ne ovo nije moguce,ovo samo postoji u snovima kazhem sebi i nastavih dalje.Tamo negdje gdje me misli odvedu,tamo gdje mogu da vidim ostatke ovog prelijepog mjesta tragajuci za necim.Nečim meni poznatim a nemogu da se sjetim.Nastavih dalje.Zastadoh na trenutak da se odmorim i ugledah nesto meni poznato.Znam da sam ovo negdje vidio kazhem sebi i polako pruzam ruku da dotaknem tu prelijepu zivotinju.Oci joj gledaju u moje a ja i dalje pruzam ruku da je dotaknem.Vadim i drugu ruku a naglo iz moje tamno-plave jakne pade na zemlju komadic mesa.Odakle mi ovo kazhem sebi i gledajuci jelena pomislih uzmi to znam da si gladan i kao da me je cuo krenu ka tom komadicu mesa.Kad ga je pojeo poce skakutati od srece i kao da hoce da se igra.Poce da trčkara livadom a ja sa osmijehom posmatram.Pogledah na ruci sat i shvatih da je ovo san iz kojeg nebih zelio da se probudim,kako sam rekao tu recenicu naglo se probudih i ugledah zora je.

Like! 53