19.09.2017

Sedu kosu pleteš,
kao strune vetar.
Prozorima ime daješ,
i vratima ime deteta.
Čekaš godinama,
pogledom moliš.
Ogrubele ruke ,
sa potoka vodu,
ćutke blagosloviš.
Kraja nema,
sve je sutra novo,
i danu je mrak,
mesečev paravan.
Nema plesa,
za heroje,
ordenje je ćutke,
dato u grob,tajne,
nose kao blago.

14 pregleda
 
Komentari

Još nema komentara.
Ostavi komentar, započni diskusiju!

Blog
Blogovi se ažuriraju svaka 5 minuta